Povodom 14 septembra dana prašuma , koristim priliku da podsjetim zašto će u 21 vijeku očuvanje šuma dobijati sve više na značaju, sa posebnim osvrtom na trenutno stanje u Crnoj Gori..
Globalno od uloge šume često zavise i ljudski životi. Najveća prašuma na svijetu Amazon, velika je kao Evropa i daje 40% zemaljskog kiseonika.
Šume su presudne kada je u pitanju zaštita od erozije tla, zaštite od bujica zaštite izvora, od njih zavisi količina i pitkost vode u podzemnim tokovima i izvorištima. To se odnosi i na vodotoke koji se napajaju podzemnim tokovima, ali i površinskim vodama koje su oticale kroz humusom bogate površinske horizonte šumskog zemljišta.
Iznenadne poplave i bujice odnose ljudske živote, a nedostatak pitke vode u životnom prostoru osiromašuje čovjeka i lišava ga civilizovanog načina života. U privrednim jačim zajednicama bezvodnih prostora pitka voda se doprema iz vodom bogatih područja dok su siromašni često osuđeni na umiranje od žeđi i gladi.
Niko više ne postavlja dileme u kojoj je funkciji šuma važnija… od privredne do socijalne – estetske, zdravstvene, rekreacijske , turističke, ekološke…
Za Mediteran u naredih 30 godina naućnici predvidjaju povećanje temperature od 1 do 2 stepena, i smanjenje voda do 30%. U takvim, novim okolnostima, posebno na kraškom području, krucijalna će biti zaštitna uloga svih šumskih ekosistema u Crnoj Gori.
Crna Gora jeste bogata šumom ali ne toliko da bi se razmetala i neodgovorno je koristila i čuvala kao što to danas radi.
1.
Nerazumno je dalje smanjivanja povrsinama pod šumom u nacionalnim parkovima i njihovoj okolini, kada se i ovo šume sto je ostalo sve teze bori sa bolestima, promjenom mikroklime i drugim nepovoljnim okolnostima.
Istina je da su prašume „Crna poda, i „Biogradska gora netaknute, ali je takodje istina da su zaštićena područja u drugim djelovima npr. NP „Durmitor” nekažnjeno, konstantno zloupotrebljavaju kroz različite afere i takozvane sanitarne sječe
Važno je znati da u neposrednoj blizini prvog stepena svako zaštićeno područje mora oko sebe imati tampon zonu koja ga štiti, u njoj su bilo koje aktivnosti limitirane samo na nešto što unapredjuje ekosistem. Ekspoatacija nikako ne dolazi u obzir! Šumska ostrva su osudjena na propast, zaštićena područja moraju se povećavati.
2.
Prašume se u Crnoj Gori ne nalaze samo u strogo zaštićenim područjima, Uprava za šume Crne Gore je organ državne uprave, nadležan da gazduje šumama.
Umjesto da šumska gazdinstva putem javnih licitacija prodavaju izrađene šumske sortimente(kao što se radi svuda u Evropi) uprava dijeli koncesije i do 30 godina po prevazidjenom modelu feudalnih, rentijerskih koncesija.Ovo će imati katastrofalne posljedice po crnogorsko šumarstvo.. U usvojenoj šumarskkoj politici drvne zalihe zalihe su pretenciozno predstavljene, dokument je bez ikakvog reformskog osvrta i pogodan za različita tumačenja.Otvoreni su konflikti sa lokalnim stanovništvom, turisti se često susreću sa neredom u šumi, ugrožavaju se vodoizvorišta…
Lovstvo, prikupljanje šumskih proizvoda i ljekovitog bilja je posebna priča, zaštićene biljne i životinjske vrste se nekontrolisano iznose iz zemlje…
Korupcija je toliko snažna da briše bilo kakvu pomisao o održivom razvoju, juriša se na sve što pojedincima bliskim vlasti miriše na profit.Institucije ćute, zataškavaju se afere, Gradjanima ostaje jedino da se se sami organizuju i bore na način kako se štitila šuma u Dragišnici… Šume nijesu samo trajni ekonomski potencijal, već i trajni ekološki potencijal Crne Gore.
3.
Nove okolnosti, duga sušna ljeta, nesavjesni pojedinci, sve veći broj turista, neadekvatne službe, zahtijevaju potpuno drugačiji pristup i sofiticiraniji sistem zaštite, umjesto finansiranja ogromne uljuljane birokratije novčana sredstva se moraju usmjeravati u profesioalne lokalne službe zaštite.
Uloga domicilnog stanovništva u upravljanju, korišćenju, i čuvanju šuma mora biti ključna.To je i osnovna predpostavka zaštite šuma.Škole moraju biti uključene na svim nivoima sa obaveznim predmetom održivog razvoja(jedan od ključnih zatjeva gradjana u procesu izrade Nacionalne strategije održivog razvoja)…
Prošlogodišnji požari u Crnoj Gori pokazali su sve nedostake sistema zaštite, naročito tehnološke, katastrofalni požari koji su iste godine bjesnili u Grčkoj dokazali su koliko Mediteran postaje topliji i kako sva tehnika nekada može biti nemoćna pred vatrenom stihijom
”Ukoliko ne zaštitimo prirodne resurse naše zemlje, razvoj će sam sebe predodrediti na neuspjeh. Ukoliko bogastvo Zemlje ne budemo koristili mudro i odmjereno, budućim generacijama bez ikakvog opravdanja oduzimamo pravo na budućnost.
Od najranijeg detinjstva mladi treba da nauče da poštuju i da se brinu o živom svijetu koji ih okružuje. Oni će svojim znanjem i voljom da mijenjaju svijet oko sebe, da utiču na naćin mišljenja i ponašanja odraslih. Veliku ulogu u edukaciji svih treba da imaju mediji masovne komunikacije, tribine, okrugli stolovi i ekološki pokreti. Pojedinci, ali i institucije, treba da učine sve da čovjek živi u skladu sa prirodom”.
Blog Siniše Stevovića 