Pjesnici i Tara

Bailovića sige - Rijeka Tara

Bailovića sige - Rijeka Tara

Tara je ljepota
U koju treba vjerovati
Putniče ne žuri
Odmori svoje oči
Jer život je bajka
Koju nikada ne stižemo
Pročitati za vida

Sve ostalo može da se zida
Do kule u oblacima

Božidar Živković – Džigi

—————————–

Tari

MOJA ZLATNA RIJEKA

Ti jednako tečeš moja gorska rijeko,
Lomeći se s kamom i sa proljećima…
Osjećaj je silan kad ti dodje neko,
Kad neko uz tebe ko prijatelj ima.

Teško je sve stići u vremenu moćnom,
Svemu dati smis`o i značaj pravi!…
Često su ti riječi slične moru noćnom,
A bljesci slobode-djetinjstvo ljubavi.

Čovjek je čovječniji kad nešto oćuti,
Makar da i prijekor lomi prostor taj;
Jedan svijet prijatni koji sebe sluti
I uvijek u sebi dubok radja sjaj.

Ma kakvo da drugo tražimo značenje
U toku tvome što niče ko tajna-
Ne leži nijedno drugo podozrenje,
Tvoja ljepota za svijet je istrajna.

Tadija Popović (1937, Podgora – 2000, Pljevlja)
————————————–

Nepoznati autor

Za Taru nema brane
Subota, 25. November 2006

Usahle nocas vode gorde rijeke,
ne cuje se jeka u kanjonu,
strasna tisina zvijezde plasi
opominje!
Al ko da zauzda strasnoga zmaja
sto klance lomi
i zvjerima mocnim
krv u zilama od straha ledi.
Poteci lagano ljepotice!
Onako ko sto te znamo
vjerujem u tvoju snagu mocnu
i znam
da nema brana za tebe

Svjedok

——————————-

„Raširenih krila orao,
i noć,
i dan,
u Taru zagledan.“

M. Bulić
—————————–

MOST na rijeci Tari

MOST na rijeci Tari

MOST NA TARI

Je li to nad ambisom ptičji let
između dva grebena, dvije stijene?
Tanak, lak i drhtav most
lebdi između oblaka i mene.

Je li to korak naš u ljutom kamenjaru?
K’o da je orao preletio od zida k zidu
i prenio na krilima
seljačiće što u školu idu.

Ta vitka, usamljena magistrala u divljini –
uzdignuta, istanjena djevojačka obrva
iznad nemirnih očnih padova
sa lica naših ulica i gradova.

Taj zamah naš u kamenu, u praiskonu,
brid misli, luk snage, grč mišica,
i ta Tara u ponorima, dolje,
izubijana, modra, vječna prkosnica!

Lomi se, ruši niz vrletno stijenje
i ne znaš je li to ona il’ polegla hajdučka trava
što pred vjetrovima, u dubinama,
drhti i poigrava.

Zelena je, k’o da je sve lišće gora
u sebe upila.
Bijela je, k’o da je sve gorske snjegove
u sebi otopila.

Janko Đonović

———————————-

Savladjivao sam poslednje metre uspona iz Lever Tare do Pirlitora.Odjednom, kada sam se našao u prostoru legendarne Momčilove kule, vizija sa kojom sam živio već godinu dana postala je stvarnost.
Više nijesam morao da tražim opise u djelima naučnika niti projekcije gorskih oblika na pažljivo obradjenim topografskim kartama.Durmitor je preda mnom.
Da sam pjesnik, svakako bih, inspirisan prizorom, sročio kitnjaste strofe.Nijesam raspolagao ni foto aparatom da bi od ovog susreta ostala crnobijela kartica.
Ali, on je to sam učinio.Durmitor.Oštrim dletom izvajao je sebi mjesto u meni, ne u kutu već u centru.

Branislav Cerovic – „Durmitor i kanjon Tare“

Crno jezero / Durmitor

Crno jezero / Durmitor

, , , , , , , , , , , , , ,

  1. Ostavite komentar

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s