Dusu ubiti ne mogu

Dušu ubiti ne mogu

Glavnom i odogovornom uredniku dnevnih novina Vijesti(ignorisano i neobjevljeno)

Glavnom i odogovornom uredniku dnevnih novina Vijesti(ignorisano i neobjevljeno)
Reagovanje na pisanje u dnevniku Vijesti od 14.04.2009 godine
Zabljak, Četvrtak, 09. April 2009. 17:04

OBJAVITI INTEGRALNO! (REAGOVANJE IGNORISANO i ZAUSTAVLJENO ZA JAVNOST)

Povodom pisanja u dnevniku Vijesti a povodom saopstenja iz uprave policije da nasoj porodici nijesu upucivane nikakve prijetnje i da im nije poznato da je bilo ko na bilo koji nacin uznemiravao pokojnika.

Obevjestavam javnost da je pomenuta izjava potpuna neistina.

U mom jako kratkom razgovoru sa inspektorom koji je trazio informacije od mene saopstio sam mu: da se smo imali upozorenje od prije samo nekolika dana prije tragedije „Cuvajte se ovih dana“, prijetnje, i pritiske u cijelom proteklom periodu na osnovu cega sam iznio kategoricke trvdnje da se radi o ubistvu naseg brata.

Osjecamo da je sve ovo sracunata provokacija ne bi li se pokrenule medijske spekulacije, neprimjerene rasprave, i uvlacenje porodice u medijska razracunavanja u jednom posebno delikatnom trenutku…Sa posebnim ciljem da se kroz kontrolisane medije ponudi istina po zadatku, uz plansko diskreditovanje i nas i svih nasih nastojanja .

Porodica je uputila odgovoran jasan zahtjev, dovoljno informacija , obavjestenja, sumnji za cijeli slucaj, i bojazni za bezbjednost porodice na prave adrese i institucije, sacekacemo njihove reakcije i zvanicne izvjestaje pa cemo tek onda detaljno obavijestiti javnost o svim nasim saznanjima i stavovima.Nikako na nacin kako su planeri naumili kroz kontrolisane novinarske clanke i spletkarenja ovakvog tipa .
Ja znam da zivim na prostoru gdje su se ubistva dogadjala i ostajala nerazrijesena, ali zivim u uvjerenju da su istina i pravda spore i dostizne.
Sud crnogorske javnosti ce sve znati da ocijeni.

Pomoc nijesmo trazili napamet, i na osnovu toga mollimo sve mediije da povedu racuna o tome sta i kako pisu, u suprotnom bicete direktni i odgovorni i ucesnici u harangi protiv nase porodice.
U tom kontekstu i trenutku, u najmanju ruku je neprimjereno skracivanje inace jako kratke izjave porodice, izbacivanje bitnih informacija iz teksta, kontinuirano objavljivanje mojih neprimjerenih slika, uz ocigledno obesmisljavanje reagovanja sa namjerom da se manipulise sa javnoscu.

Ukoliko se ova praksa Vijesti nastavi smatracemo da Vasim novinama nije stalo do istine, vec do neceg sasvim drugog.

Sinisa Stevovic

HITNO PROSLIJEDJENO– JAVNOM SERVISU RTCG

ZAHTJEV UPUĆEN:

Predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću , Predsjedniku Vlade Crne Gore Milu Djukanoviću , Predsjedniku Parlamenta Crne Gore Ranku Krivokapiću, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Ranki Čarapic, Predjsednici ustavnog suda Crne Gore Vesni Medenici, Direkoru agencije za Nacionalnu bezbjednost Dušku Markoviću, Direktoru policije Crne Gore Veselinu Veljoviću.

Poštovani,

Obavještavam vas da imamo ogroman broj sumnji u cjelokupan dogadjaj, radnje, i okolnosti pod kojima je život izgubio moj rodjeni brat Ivan Stevović , kao i da mnoge indicije ukazuju da se radi o dugo planiranoj zavjeri.

S obzirom da sam prije samog dogadjaja dobijajao upozorenja i prijetnje, kao i da je moguće postojao sličan plan za mene kao što je sproveden i za Ivana, ili da možda i dalje postoje slični monstruozni planovi prema našoj porodici…

Cjelokupan rad nevladine organizacije MOST-a poslednje dvije godine pod stalnim pokušajima diskreditecije, korupcije, i svih vrsta pritisaka,

Napominjem da su i u danima, najtežih trenutaka po porodicu, postojali uticaji kako bi se donijele pogrešne odluke, kao i da se danas nastavljaju vući odredjene radnje koje potkrepljuju naše strahove i sumnje.

Plašimo za bezbjednost članova naše porodice, na vrijeme vas obavještavamo i sve ovo javno prenosimo.

U ime porodice Stevović zahtijevam od Vas:

1. Da se pod hitno obezbijediti fizička sigurnost našoj porodici

2. Da se pokrene posebna specijalna opsežna istraga u slučaju navodnog samoubistva moga brata Ivana Stevovića.

3. Da se obezbijedi svaka vrsta zaštite prodici

4. Da se na osnovu dužnosti koje obavljate naprave koraci koji će obezbijediti da se navedeno sprovede.

U iščekivanju hitne reakcije

S poštovanjem.

Siniša Stevović

U Žabljaku:

07.04.2008 godine

———————————————————————-

IVANE BRATE

Moje desno krilo polomljeno.
Znam da nema utjehe u riječima, ali je tuga jedino što ću danas zboriti
Ivane, tužni smo pretužni, neutješni.
Znaš Ivane sestrići Bogdan i Vlado pitaju za tebe.
Juče je bio najteži dan, prvi put da te isčekujem a da tvojih koraka nema
Tek što smo se probudili i počeli živjeti, a ti nam odlaziš.

Teško je to u riječi pretvoriti i napisati sve emocije koje se prepliću, suzbiti suze koje naviru, znaš teško je izgubiti takvog brata, najveću svetinju.
Takvu deliju momačku

Ne, nisi zaslužio smrt, nisi zaslužio patnju koju si samo Bog zna u kojem obliku istrpio. Znam dobro koliko se naša borba za ekologiju opasno uplela u tvoj život.. Sve oluje trebalo je proći a prošli smo ih puno zajedno, sve besprjekorno, odvažno, uspješno. Učio sam te da se čuvaš i govorio kako hijene znaju da savladaju lava.
Oko mene su pleli toliko mreža da nijesam stigao dovoljno da pazim na tebe.
Najneravnopravnija je ovo borba bila ikada vodjena, velika nepravda i grijeh, samo su ovako mogli udariti.
Beskrajno ti vjerujem , jer sve što se tamo odigralo ni u čemu nema tvoj žig.

Teško je ali nećemo te iznevjeriti i pokleknuti, u burama i olujama.Tvoja porodica je mogo dala za ovu zemlju i uvijek uzdignute glave išla do istine.
Znam koliko si volio život, ljubav, ko su ti bili uzori, u kakvom si okruzenju odrastao, koliko ko si volio poeziju, komediju, muziku, društvo, sport, bio ISKRENI, najiskreniji vjernik koga znam,…. Znam dobro , jer smo te roditelji ja i Ljubiša podizali na našim rukama, radovali se svakom tvom trenutku odrastanja, potajno kao braća čekajući tvoju ženidbu i tvoju sreću..
Ti si meni skoro poklonio knjigu Vita Nikolića, ja ću tebi poslednji put njegovu pjesmu:

Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može,
Ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
Ni kiše da se pokisne do kože,
Ni vjetra, ni sunca – ničeg živog.

I to tako tinja – izvan ljudi, mlako,
Niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
Dane, đubre jedno, ne sviće se tako,
Gubi se natrag pa pristojno svani…

Na najboljima su najveća iskušenja i boli,
Prerano si otišao ali samo tijelom,a ne i duhom,
ostavio si tugu, ali i ponos što smo te imali….

Zar je pošten život koji odnosi tako dobre kao što si Ti?
Nije…
Ali zato Te mi iz naših srca ne damo!!!

…nema smrti, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do gnijezda..
BRATE, mirno spavaj, i snivaj snove nasmijanog dječaka, neka te dobri anđeli na nebu čuvaju
Dragi Bože, primi Ivana pod svoje skute, jer je tebi uvijek bio tako blizu.

LAKA TI ZEMLJA I NEK TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA!

—————————————————————————————————————–

Zahtjev upucen 07.04.2009. godine

ZAHTJEV

Predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću , Predsjedniku Vlade Crne Gore Milu Djukanoviću , Predsjedniku Parlamenta Crne Gore Ranku Krivokapiću, Vrhovni državnoj tužiteljki Ranki Čarapic, Predjsednici ustavnog suda Crne Gore Vesni Medenici, Direkoru agencije za Nacionalnu bezbjednost Dušku Markoviću, Direktoru policije Crne Gore Veselinu Veljoviću.

Poštovani,

Obavještavam vas da imamo ogroman broj sumnji u cjelokupan dogadjaj, radnje, i okolnosti pod kojima je život izgubio moj rodjeni brat Ivan Stevović , kao i da mnoge indicije ukazuju da se radi o dugo planiranoj zavjeri.

S obzirom da sam prije samog dogadjaja dobijajao upozorenja i prijetnje, kao i da je moguće postojao sličan plan za mene kao što je sproveden i za Ivana, da je cjelokupan rad MOST-a poslednje dvije godine pod stalnim pokušajima diskreditecije, korupcije, i svih vrsta pritisaka,

Posebno napominjem da su i u danima, najtežih trenutaka po porodicu, postojali uticaji kako bi se donijele pogrešne odluke, kao i da se danas nastavljaju vući odredjene radnje koje potkrepljuju sve naše strahove i sumnje.

U ime porodice Stevović zahtijevam od Vas:

1. Da se pod hitno obezbijediti fizička sigurnost našoj porodici

2. Da se pokrene posebna specijalna opsežna istraga u slučaju navodnog samoubistva moga brata Ivana Stevovića.

3. Da se obezbijedi svaka vrsta zaštite prodici

4. Da se na osnovu dužnosti koje obavljate naprave koraci koji će obezbijediti da se navedeno sprovede.

U iščekivanju hitne reakcije

S poštovanjem.

Siniša Stevović

U Žabljaku:

07.04.2008 godine

Vječne vrijednosti

Najviša predstava o životu sastoji se u ovome:
da čovjek vlada svojim sopstvenim postupcima.
Čovjek koji je uvijek podložan tuđim uticajima je pomalo mrtav čovjek.
T.Akvinski

————————————————

„I ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam,

onda sam zvono koje zvoni ili praporac koji zveči.

I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
„I ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam zvono koje zvoni ili praporac koji zveči.
I ako kažem šta će doći i znam sve tajne i svu mudrost,

i ako imam vjeru snažnu kao oluja koja podiže planine

iz podnožja a ljubavi nemam, ništa sam.

I ako razdijelim sve svoje bogatstvo da nahranim siromašne i dam

sav žar koji sam od Oca primio a ljubavi nemam, ništa mi ne vrijedi.

Ljubav je strpljiva, ljubav je milosrdna.

Ljubav ne zavidi, ne čini zla, ne zna za oholost;

nije surova, niti sebična;

teško se ljuti, ne smišlja zlodjela;

ne raduje se nepravdi, a raduje se pravdi.

Ljubav sve oprašta,

ljubav svemu vjeruje,

ljubav se svemu nada,

ljubav sve podnosi,

nikad ne prestaje. „

Sveti apostol Pavle

 

—————————————————————-

„Božija sila je uvijek na raspolaganju onima koji traže da čine Njegovu volju.“

- nepoznati

Tri stvari ne mogu dugo ostati skrivene: Sunce, Mesec i istina.

Buda

„Ahingsa parama darma: nenasilje je najveća vrlina“.

Buda
KAKO SU LJUDI NESAVRSENI

Kako su ljudi nesavrseni. U svemu. Ne mogu da zive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traze u zeni u drugom covjeku u lazi. Potrebna mi je ta druga polovina a o njoj nista ne znam. Drugi covjek je zatvorena kutija i nista iz njega nece izaci ako to on ne zeli. Mi mozemo da stojimo pred tajnom danima, nista nam se nece otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj cistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslusali.

Mesa Selimovic, Ostrvo

„Ne činite ništa što bi pomutilo njegovu veličinu. Sačuvajte ga za svoju djecu, i za djecu vaše djece, i za sve one koji će doći poslije vas, kao jedan veliki prizor koji svaki amerikanac treba da vidi“.
Teodor Roosvelt nakon njegove prve posjete Grand kanjonu Koloado

„Sve velike stvari su jednostavne i mogu se izraziti jednom riječju:
Sloboda; pravda; čast; dužnost; milosrđe; nada.“

Ser Winston Churchill

„Razmišljaj svojom glavom. Samo se sam, uz pomoć svog znanja možeš ‘spasiti’ i napredovati. Pogrešno znanje je gore od neznanja. Na tebi lično leži odgovornost za razlikovanje istinskih informacija od dezinformacija. Ovaj univerzum je jedna velika škola, a sve sto postoji, to su samo – lekcije“

„Svi čitamo knjige u kojima ima bezbroj informacija. Često biramo kratke citate koje ćemo zapamtiti. No, najčešće ih izgovaramo bez pravog razumijevanja. Ako želimo biti slobodni, sretni i ispunjeni mirom, moramo izgovarati samo ono što je istina i što razumijemo“

Tvrdjava – Mesa Selimovic

,, Sve cemer, sirotinja, glad, nesreca. A ljudi? Gadno mi je i da govorim. A zasto je tako? Ne znam.
Mozda zato sto smo po prirodi zli, sto nas je Bog obelezio ili sto nas nesrece stalno prate,
pa se bojimo glasnog smeha, bojimo se da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.
Zar je onda cudno sto se uvijamo, krijemo, lazemo, mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe,
svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti.
Biju nas, a mi smo im na tome zahvalni…..”

„Indijanski je poglavica pred smrt izjavio da su se u njemu cijelog života borila dva psa. Dobar i loš. Kad su ga pitali da kaže koji je bio jači, odgovorio je:
Onaj kojeg sam hranio“

Možete mi učiniti šta god hoćete, ali me nikad ne možete tako uniziti da vas zamrzim.

Najvća životna utjeha kojoj možemo pribjeći je misao da je naš životni zadatak da makar malo doprinesemo smanjenju količine neznanja, poniženja i bijede na ovoj našoj lijepoj zemlji.

George Eliot (1819-1880)

Pokušajte da ne budete čovjek od uspjeha.
Radije budite čovjek od vrijednosti.

Albert Anštajn (1879 – 1955)

Evo šta treba da učiniš: voli zemlju i sunce i životinje, preziri bogastvo, udjeljuj milost svakom ko zatraži, brani glupe i lude, posveti svoje prihode i trud drugima, mrzi tirane…

(Walt Whitman 1819 – 1891)

“Treba pitati djecu i ptice kakvog su ukusa jagode i višnje ” –

Johann Wolfgang von Goethe

Znati šta je pravo i to ne činiti najgori je kukavičluk

(Konfučije 551 -479 P.N.E)

Ne bojim se pera,
ni vješala, ni mača.
Govoriću istinu
kad god mi to bude po volji.

(Majka Jones 1830 – 1930)

Istinska hrabrost nije brutalna sila ili vulgarni junaci,
već čvrsta odlučnost vrline i razuma.

(Alfred North White Head 1861 – 1947)

U strašnim vremenima teško je sačuvati integritet / ipak, neki hrabri ljudi su uspjeli

(Pam Brown. R. 1928)

„Što možemo reći o toj stvari koju zovemo ljubav, koja ima toliko mnogo uticaja u našim životima, a koju još uvijek imamo u terminima grupnog izražaja tolikih stvari? Jedan od najpoznatijih pisanih radova o temi ljubavi, je ono apostola Pavla u 13-om poglavlju njegova pisma Korinćanima:

Citat:
Ako govorim jezicima ljudi i anđela, a nemam ljubavi, onda sam ja samo bučni gong ili klepetav cimbal.

A ako imam proročanske moći – a to je dar tumačenja božanske volje i svrhe; i razumijem sve tajne istine i zagonetke, te posjedujem svo znanje, i ako imam vjeru tako da mogu pomicati planine, ali nemam ljubavi, ja sam ništa – beskorisno ništa.

Čak i ako razdijelim sve što imam kako bih nahranio siromašne, i predam da mi tijelo spale, a nemam ljubavi, ne dobivam ništa.

Ljubav dugo podnosi, strpljiva je i ljubazna; ona nikada nije zavidna niti kipti ljubomorom; nije puna sebe ni hvalisava, ne postavlja se oholo.

Nije sujetna – arogantna i nadmena ponosom; nije sirova i ne ponaša se nepodesno. Ljubav ne inzistira na svojim vlastitim pravima ili svom vlastitom putu, jer nije samo-tražeća; nije osjetljiva, sklona sekiraciji ili ozlojeđenosti; ne uzima u račun zlo koje joj je učinjeno – ne obraća pažnju na propaćene nepravde.

Ne raduje se nepravdi i grešnosti, ali se raduje kada pravo i istina prevagnu.

Ljubav izdržava ispod svega i svačega što dolazi, uvijek je spremna vjerovati u ono najbolje u svakoj osobi, njezine nade ne iščezavaju ni pod kakvim okolnostima, izdržava sve bez da slabi.

Ljubav nikada ne omane – nikada ne iščezne ili postane nepoželjna, ili dođe do nekog kraja. Kod proroka, ona će biti ispunjena i proslijeđena dalje; kod jezika, oni će biti uništeni i ukinuti, znanje će biti zamijenjeno istinom.

Jer znanje je naše rascjepkano, a tako i naše proroštvo.

No, kada potpuni i savršeni dođe, nepotpuni i nesavršeni će nestati – postati zastarjeo, isprazan i biti će smijenjen.

Kada sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, razmišljao kao dijete; sada kada sam postao muškarac, završio sam sa dječjim načinima i ostavio ih sa strane.

Jer sada gledamo u ogledalo koje daje jedino zamagljeni odraz stvarnosti, poput unutrašnjosti neke zagonetke, no kada savršenost dođe, ogledati ćemo se u stvarnosti i licem u lice! Sada znam djelomično, no onda ću znati i razumijeti potpuno i jasno, čak i u istoj maniri kao da sam u potpunosti i jasno poznat i shvaćen od Boga.

I tako žive vjera, nada i ljubav; ali najveća od njih je ljubav.

Čini svako dobro koje možeš,
svim sredstvima koje možeš,
na sve načine koje možeš,
na svim mjestima koje možeš,
u svako doba i svim ljudima,
sve dotle dok možeš.

(John Wesley 1703 – 1791)

Veliki duh me je ovdje doveo…
Da se brinem o zemlji
I da jedni drugima ne činimo zlo.

(Mladi američki urodjenik)

Lice onoga ko govori i posjeduje istinu sija…

(Robert South 1634-1716)

Saosjećanje je
tvoj bol
u mom srcu.

(Nepoznati autor)

Ako ne pomažemo jedan drugom,
ko će nam pomoći?

Barbara Mandrel(1948)

Srce se može slomiti na mnogo načina.
Priče su prepune srca slomljenih zbog ljubavi,
ali ono što srce slama je kada mu
oduzmete snove – ma kakvi oni bili.

Pearl Buck (1892 -1973)

Kada ste stigli toliko daleko
da više ne možete da načinite
ni jedan jedini korak,
prevalili ste tek pola puta
za koji ste sposobni.

(Poslovica sa Grenlanda)

„I ovo će proći“
Ove riječi govorila bi mi baka kao nešto
što treba ponavljati u svako doba života.
Kada se dogadjaju strašne stvari;
kada postane nepodnošljivo;
kada je sve sjajno i krasno i divno i srećno
govorite sebi ove riječi.
One će vam omogućiti pogled u budućnost
i pomoći da vam maksimalno
iskoristite dobro i stoički podnesete loše.

(Claire Rayner)

Gledati žito kako raste i cvijeće kako pupi;
duboko udahnuti nad ralom ili motikom;
čitati, misliti, voljeti, nadati se, moliti se-
to je ono što čovjeka čini srećnim.

John Ruskin (1819 – 1900)

„Vise od ljubavi,od novca,
od nade,
od strasti,od straha, daje mi istina .“

Henry David Thoreau

MP3 Poezija

Preslažući foldere naišao sam na jedan poezijom u MP3 formatu koji sam ponekada sakupljao, slušao, i evo odlučio da podijelim sa vama istancanog ukusa koji uzivate u u poeziji.
Različiti autori, različiti recitatori, različiti trenutci…

TRENUTNI SPISAK PJESAMA U MOM BOX FOLDERU

AKO – Radjard Kipling – Dragan Stojnic.mp3
Abdulah Sidran BAŠESKIJA.mp3
Matija Bećković Kad dodjes u bilo koji graad.mp3
Jacques Brel -Nemoj poci sad.mp3
Goran Sultanovic /Mika Antic.mp3
Aleksandar-Leso Ivanovic – Kari Šabanovi.mp3
Ima ljudi koji su umirali ljubeci – Zvonimir Golub.mp3
Kolajna – Tin Ujević.mp3
Antun Gustav Matos – Utjeha kose.mp3
Zak Prever – Zbog tebe moja ljubavi.mp3
U Magli – Tin Ujević.mp3
Svakidasnja_jadikovka – Tin Ujević .mp3
Tereza_Prijatelji.mp3
Gabi Novak – Pamtim sretne dane.mp3
Branko Miljkovic – Uzalud je budim(Rade Šerbedžija).mp3
Pobratimstvo lica u svemiru- Tin Ujević.mp3
PAMTIM TO KAO DA JE BILO DANAS – ZABRANJENO PUŠENJE.mp3
Ladislav_Prezigalo_-_Neostvareni_moji_snovi.mp3
Rade Serbedzija – Barbara.mp3
Mislim da ne znas.mp3
Rade Serbedzija – Zimska ljubavna pjesma.mp3
Rale Damjanovic – Mostarske Kise.mp3

Link za downoload MP3 /a

http://www.box.net/shared/grz06xmtg9 target“_blank“>

Friedrich Nietzsche – Jedino luda jedino pjesnik

Friedrich Nietzsche

Jedino luda jedino pjesnik

Iz bistrog zraka
kada utjesna rosa
na zemlju vec pada,
nevidljivo i necujno,
– laku obucu jer nosi
ta rosa, tesiteljska, poput blagih utjeha-
sjecas li se onda, sjecas, plameno srce,
kako si negda zedno bilo
nebesnih suza i rosnih kapi,
kako si zedjalo, umorno i sprzeno,
dok su po zutim stazama travnim
opaki zraci sunca u sutonu
vitlali oko tebe kroz crno drvece,
jarki zraci, zaslepljujuci, zlokobni.
– Ti zenik istine? – rugali su se.
Ne! Ti si samo pjesnik,
zvjerka, lukava, grabljiva, pritvorna,
osudjena da vara,
da vara uceno i hotice,
pohlepna plena,
maskirana razlicno,
u sebe samu,
maskirana u vlastiti plijen.
To da je – zenik istine?…
Luda jedino! Pjesnik!
Samo sareno pricalo,
pod maskama lude o svemu i svacemu,
leprsajuci po varljivim parovima rijeci,
po dugama-varkama
izmedju laznih nebesa,
sunjajuci se i svrljajuci naokolo –
jedino luda! pjesnik jedino!
I to je – zenik istine?…
Ne miran, ukocen, gladak, hladan,
u kip pretvoren,
u sveti stub,
ne smesten pred hramove,
vrata nekog boga:
ne! nego dusman takvih kipova vrline,
divljini, zavicaju, blizi nego hramovima,
pun macje objesti
kroz svaki prozor iskacuci
hop! u svakakvi udes;
svaku prasumu nanjusivsi
da bi u prasumama
medju sarolikum zvjerima grabljivim
ti poput grijeha zdrav, lijep i saren vitlao,
sladostrasnih usana,
opijen rugom, paklom krvozedno,
loveci plijen, krisom, trcao obmanjujuci…
Ili orlu slican koji dugo
dugo nepomicno u bezdane gleda,
u svoje bezdane…
– Oh, kako se oni sunovracuju tu,
nanize, sve dublje,
u sve dublje dubine obrusavaju! –
I zatim se,
naglo,
okomito strmoglavi,
strelovito sjuri medju jagnjad,
svirepo ih zeljan,
sav obuzet gladju
I mahnit za dusana jagnjecimm,
srdit i jarostan prema svemu
sto izgleda samo dobrostivo,
poput ovce kudravo,
blesasto, blagonaklono od jagnjeceg mlijeka…
Eto takve su,
orlovske, panterske,
pjesnikove ceznje, takve su
tvoje ceznje ispod hiljadu maski,
ti ludo! Pjesnice!…
Ti koji si covjeka gledao
kao boga i kao jagnje, –
rastrgnut boga u covjeku,
kao i ovce u covjeku
i smijati se raztrzuci –
to je, to je tvoja blazenost,
blazenost orla i pantera,
blazenost pjesnika i lude!…
U bistrom zraku
kada se srp mjesecev
zelen medju purpurnom rumeni
i zavidan vec prikrada –
i, dusmanin danu,
svakim svojim korakom potajno
kosi vreze ruza,
sve dok ne padnu nazad,
blijede, u sjenu noci:
tako padoh i ja sam negdje,
iz ludila moga za istinom,
iz bezumnih mojih ceznji za velikim danom,
umoran od dana, bolan od svijetla,
– padoh dolje, u suton, u sjenku,
istinom Jednom
spaljen i zedan nje
– secas li se jos, sjecas, plameno srce,
kako si nekad zedno bilo? –
Bas ja izgnan da budem
od svake istine!
Luda sam i nista drugo!
PJESNIK jedino!

???

Neces jos dugo biti zedno, plameno srce!
Obecanje je u zraku, sapucu mi ga nepoznata usta:
– velika svezini dolazi …
U podne je moje sunce peklo nada mnom:
pozdravljam vas sto dolazite,
vi – iznenadni vjetrovi,
vi – svjezi duhovi popodneva!
Nailazi zrak tudj i cist.
Ne merka li me,
zavodnicki,
preteci pogled noci?
Ostani jako, srce moje neustrasivo!
I ne pitaj: zasto?

Ekologija – Ekonomija

Tekst objavljen 24. Nov 2008,

Povodom izvještaja EU o napretku Crne Gore u dijelu stanja zaštite životne sredine, Razvojno kulturno informacioni centar „MOST“ neće izražavati svoje zadovoljstvo zbog potvrde svojih stavova koje je poslednjih godina jasno iznosio crnogoskoj javnosti i zbog kojih je planski izložen raznim pritiscima, jer mjesta zadovoljstvu nema.

1.) Konstatacija u izvještaju „zaštita životne sredine, narocito u priobalnim područjima i nacionalnim parkovima, predstavlja uzrok za zabrinutost.“ Sada je vlada na potezu. Izjave pojedinih partijskih portparola o nedobronamjernim kritikama, ili o tome kako se tako ugrožava crnogorska  aplikacija potpuno su neutemeljene i ne doprinose Evropskom putu Crne Gore…

2.) Konstatacija „Zakoni o procjeni uticaja na životnu sredinu i strateške procjene životne sredine su stupili na snagu.“ U ovom trenuku mnogi usvojeni zakoni i strategije ne koriste još uvijek ništa ugroženim gradjanima Nikšića, Podgorice, Pljevalja koji trpe od zagadjivača sa prevazidjenom tehnologijom, koja se koristi u crnogorskoj teškoj industriji…Još jednom insistiramo na tome da dio novca iz privatizacije mora prioritetno ići u rješavanja ovih pitanja. Pozitivno je uvodjenje eko taksi, ali nije dovoljno.Potrebno je sve objediniti kroz jedinstveni eko fond. Trošenje  sredstava fonda mora imati adekvatnu  kontrolu. Nevladine organizacije moraju biti uključene i institucionalno podržane kako bi bile nezavisne i održive.

3.)Konstatacija „korišćenje izvora obnovljive energije (IOE) nedovoljno razvijeno i nije u mogućnosti da privuče dovoljne fondove za potencijalne projekte IOE.a“ i „takodje, nedostaju fondovi za

promovisanje ovih politika, i povremeni zahtjevi kupaca za drugim izvorima snabdijevanja ne predstavljaju dovoljno snažan podstrek.“

Neoliberalni ekonomski koncept dobio snažan udarac i na globalnom novou.
Svjetska kriza dokazuje nam da je miješanje države i pomoć   posrnulim ekonomijama neophodna, ne samo zbog socijalne komponente, već i zbog njene  prepoznatljivosti, strateške važnosti, u krajnjem to je i nacionalni ponos i brand svake organizovane ekonomije (auto industrija, banke..).

U Crnoj Gori država ima p rivilegovan odnos jedino prema KAP-u i Željezari.Iste kompanije nijesu ništa promijenile u svom poslovanju ni privatizacijom.

Obod nekada

Sa druge strane Elastik, Obod, Jugooceanija, Ljekobilje Risan i Bar,  potpuno su zanemareni… Još 80-tih Elastik je bio medju pionirima u proizvodnji solarnih sistema u Evropi, Obodovi proizvodi još i danas rade u mnogim domaćinstvima nekadašnje Jugoslavije. To je potencijal koji je suludo ne iskoristiti(posebno zbog mediteranskog položaja, ali i tržišta koje će za alterativne izvore energije samo jačati). Objedinjavanjem ove dvije kompanije, pokretanjem proizvodnje solarnih sistema, otvorile bi se mogućnosti na koje nije potrebno trošiti riječi. Za realizaciju ideje je dobro došao  i strani partner ali i učešće države… Sličan princip primijenila je Slovenija sa Gorenjem, Hrvatska sa Končarom, Srbija sa Zastavom… Jasno je da ovakav koncept nije svima u interesu, ali je u interesu Crne Gore.

Analizom osnovnih parametara održivosti koji su zacrtani u ciljevima NSOR-a (Nacionalna strategija održivog razvoja), ili Strategije energetske efikasnosti, lako se može doći do zaključka da stvar nije pokrenuta sa mrtve tačke.Održivost se postiže planskim radom, sa posebnom pažnjom prema interesima budućih generacija.

Otvaranje tržnih centara koji uglavnom izvalače profit iz Crne Gore, djeluje pozitivno i zamamno jako kratko… Sa stvorenim ogromnim  socijalnim razlikama bez srednjeg sloja, greške koje se proteklih decenija kontinuirano nagomilavaju u Crnoj Gori još će se snažnije osjećati sa globalnim ekonomskim pomjeranjima. Skrivanje problema po tepih i verbalno zalaganje  za Evropske norme više nije dovoljno.Reforme i striktno sprovodjenje preporuka  su jedini pravi put do širom otvarenih vrata Evropske unije.

Umijece malih koraka / Antoine de Saint-Exupery

Umijece malih koraka / Antoine de Saint-Exupery

Ne molim Te, Gospodine, za cuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom zivotu. Nauci me umijecu malih koraka.
Ucini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošcu da odredim što je veoma vazno, a što manje vazno.

Molim Te za razum da odredim suzdrzanost i mjeru, da kroz zivot ne klizim, vec da razumno odredujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nadem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i buducnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvazniji.

Sacuvaj me naivnog stava da u zivotu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoce, neuspjesi i udarci stalni pratitelji zivota – uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce cesto zamucuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji ce mi strpljivo reci istinu.

Uvijek cu Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne mozemo reci sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.

Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketic dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene covjeka koji ce brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su „ispod“.

Oslobodi me straha da propuštam zivot. Ne daj mi ono što zelim, vec ono što mi treba.

Nauci me umijecu malih koraka.

La forja de un rebelde

Doboš

Tekst objavljen 03. Nov 2006, 23:04

Kada je poodavno, u prošlom vijeku, jedan ugledni durmitorski domaćin, uzmijajuci kredit sa planovima da unaprijedi svoju djelatnost i poveća imetak, propao u svojim namjerama, bio je i prvi mještanin sela koji je “otišao na doboš”.U tom teškom, surovom vremenu, siromašni sanjar, slovi za jednog od prvih durmitorskih “biznismena” .

Njegov slučaj je na ostale mještane ostavio dubok trag.
Naučili su lekciju da se pružaju samo onoliko koliko su dugački, da preživljavaju, i najbitnije, u tim teškim vremenima sačuvaju svoju glavu.
Priča se nastavila polovinom osamdesetih, kada su se u poslednjim godinama velike Jugoslavije pojavili krediti iz “Zelenog plana”, povoljni, sa naprednim programima razvoja seoskog područja. Naravno, i takvi, zbog velike podozrivosti, teško su mogli probuditi preduzimljivost mještana sela koje nosi priču o dobošu i neuspjelom pokušaju… U tom selu niko nije uzeo nijedam kredit!

Kod ostalih korisnika kredita iz više sela u okruženju, vidio se golim okom napredak, savremeni način rada, nove tehnologije, sveukupno, vidjelo se koliko je “zeleni plan” bio dobar i pozeljan.
Naravno, da sve prodje potpuno Balkanski, pobrinula se i sudbina, i čuvena inflacija, koja je i faktički obesmislila i kredite i zelene planove.
Neki su se kajali tražeći krivca u glavnom junaku koji je makar pokušao prije 30 godina, a ostali su se, kao i mnogo puta do tada, borili za goli opstanak.

Danas je drugačije.

Ovi koji ne znaju šta će od para, često ne znaju  šta sa njima,u većini slučajeva došli su do njih bez velikog rada i znanja, dok oni kojima očajnicki trebaju, pošteno nikako do njih da dodju.
Sinoć, razgovarajući sa jednim mladim magistrom agronimije, bez posla, životno saznajem koliko su ljudi napušteni, koliko je država u problemu.Na samo nekolika papira pokazuje mi svoj biznis plan: 500 ‘Virtemberg’ ovaca, uslovi proizvodnje, plaćeni čobani, sve do tančina predvidjeno, i naravno, skromna mjesečna plata za njega i buduću suprugu, predpostavljena na oko 2×700 eura. Koliko je malo potrebno da se bude srećan.
Drugi mi sagovornik, jos mladji, iste večeri pokazuje traktor, mogućnosti njegovog sela, porizvodnje organske hrane. Kaže da nema posla. Govori ili to, ili da bude”klošar, DJ ili narkoman”. Radujem se što postoje ovakvi ljudi danas u Crnoj Gori.

Danas veliki broj mladih u Crnoj Gori imaju idole u ljudima koji su uspjeli na nereguralan nacin, i što je jos opasnije, to vidje kao jedini put kojim se može “uspjeti u životu”. Jedan od čuvenih “idola” mladih iz devedesetih kaže “masovni treninzi su me spasili, gomile trbusnjaka, sklekova”. Ekonomisti koji su iz klupa, bez ikakvog iskustva, preuzeli Vladu sa masovnim treninzima nad nama, sprovode poslednje privatizacije, i odlaze u nove poslovne izazove, najavljujući to kao da treba da žalimo što odlaze.
Iako je skoro sve “otišlo na doboš” mnogi to i dalje vide kao kvlalitet.

Razlika izmedju dva dijela iz ove priče?
Treba pisati, djelovati da ovakva misao ne preovlada, da negativni primjeri budu kao naravoučenije, a ne kao ideal…

Kako evoluirati, a ne mutirati?

Tekst objavljen 12. Apr 2007,
Kazu da čovjekov mozak procesuira 400 biliona bitova informacija u sekundi od kojih smo svjesni procesuiranja samo njih 2000.
Naša svjesnost tih 2000 bitova informacija daje nam pojam samo o okruženju, našem tijelu i vremenu. Razmišljao sam, prije pisanja bloga, koliko je bitova informacija bilo u poslednja dva mjeseca, od kada nisam ništa napisao na ovoj stranici…

I tako, dok se kotrljam od ekološke prijestonice prema Šavniku, prelazeći na hiljade rupa propalog puta koji se nije mijenjao od kada se u antibirokratskoj revoluciji smijenila vlast (tzv. jagnjofukci) u Crnoj Gori, na svako poskakivanje automobila mozak mi procesuira sigurno 800 biliona bitova…
Koliko se samo orginalnih situacija urezalo u misli od kada se „dešavao narod”…
Najupečatljivije su one životne jer najbolje razobličavaju cjelokupno stanje…

Jedna od omiljenih mi je kada moj pokojni striko Rašo u penzionerskim danima sa strinom vadi krompire u seoskom vrtu u Podgori: krompiri bili onako šareni, pa strina koja poslovično gundja na skoro svaki izvadjeni krompir kometariše „joj, vidi kako su se ogubali, joj šta je ovo ovako…”a striko, uvijek sa osmjehom, samo pogleda i kaže: „Ćuti, ćuti, kako su se ljudi ogubali oni su zlatni”.

Dok se sve to vrti kroz glavu, uslovi puta i pored inspirativnog pejzaža počinju da idu na živce … Ko nam je kriv što smo prodali sve hotele, prostor, stotine hiljada kubika drveta, a nismo bili u stanju napraviti 25 kilometara puta za 20 godina?

Riječi iz jedne uskršnje poslanice „da novac, imovina, vlast, ugled, sve je to mrtvo ako nema vjere…” u Crnoj Gori bi glasila: „ vjera je novac, imovina, vlast, ugled…”

Idilično je bilo dok su džemperaši u bermudama bili mladi, lijepi, neiskusni političari koji su zavodili narodne mase kojekuda sve do rata samog.
Sada džemperaši, zreli šarmantni tajkuni, svoje neprirodno bogastvo pravdaju i uporedjuju sa milionerima koji su to postali prodajom ognjišta…Neko proda zemju, neko samo svoje imanje…

Vrijeme ratnog romantizma je prošlo, vrijeme istorijske sintagme „Rat za mir” takodje, vrijeme je za nagrade…U Crnoj Gori se može sve parama naručiti: prostorni plan, stručnjaci, Stonsi, sve liše Nobela i carstva nebeskoga…

Nekima su samo milioni u glavama, a sindikalci pregovaraju za oko 2 euara povišice …Kažu: “Ostaćemo čvrsto u svojim zahtjevima!” Nikada „sigurniji” predsjednik Danilo Popović (poput Bate Živojinovića na kojeg pomalo i fizički liči) sprema svoj desant na sindikalni kongres…

Na šta će ličiti sindikalci u zemlji gdje se kao u feudalizmu upravljaju rudama, šumama, ljudima…? Na RTCG sam zapazio predstavnika rukometnog kluba „Rudar” iz Pljevalja koji gotovo plačnim glasom obavještava javnost da klub otkazuje utakmice, jer nema para da plati sudije i putne troškove…. Koncesije na šume i skoro većinske akcija u rudniku uglja u Pljevljima sada su u privatnom vlasništvu…

Kako će Crna Gora podnijeti sve ove izazove ?

Kako ovako jedinstvena zemlja da to i ostane u globalnim razmjerama, u globalizmu ?

Kako da izdrži nalet masovne prodaje zemljišta i masovnog turizma?
Kako, kada se toliko stvari pretumbalo preko ledja običnih ljudi?

Kako kada tajkuni postaju ideal, a srednja klasa potpuno nestaje?

Kako sprovesti održivi razvoj u ovakvoj Crnoj Gori?

Kako evoluirati, a ne mutirati?

I dalje se kotrljamo starim putem, “kotrljajuće kamenje” dolazi u Budvu.Jedan komentator na našem sajtu kaže:
“Crnogorske plaže čeznu za uredjenjem i očuvanjem jedinstvenog prirodnog lokaliteta. Plaža na Jazu nije veličine koju zahtjeva organizacija paklenog koncerta. Krčenje okolnog prostora i zelenila ravno je vandalizmu. Budvansaka rivijera ličiće na vulkansku lavu posle prolaska cirkusa valjajućih kamenih gromada”.Nemam dovoljno informacija pa ne mogu ni komentarisati o uticaju koncerta na prostor Jaza…

Kada sam se rodio oni su počinjali svirati, moj otac je njihov vršnjak, na komentare da se ide na koncert kaže: „Platio bih da ne gledam sat vremena svirke senilnih rokera”

Svako ko je u mladosti slušao Stonse sada na koncertu traži onu svoju snagu i bunt svojstven mladosti, i makar na tren, pritisnut okovima sopstvenih godina i „zrelošću”, osjeti se nanovo kao neko ko će promijeniti svijet. Ko već ovako posmatra stvari ne treba ni da ide na koncert jer tu nit nije izgubio. Jedino bi spektakularnost njihovog koncerta, za koju kažu da je neprevazidjena, mogla biti razlog zbog kog bi trebalo ići. Da li se zbog toga treba maltretirati, trpjeti gužvu i pojedine VIP likove koji ne prave razliku izmedju zvijezda Granda i Stonsa, kada je pogled niz livadu u mojoj Pogdori spektakl veći od milion sijalica, lajt šoua i ostale cirkusijade…
Šta bi tek rekli za pogled na zvezdano nebo nad Durmitorom…

Vraćam se kući putem prepunim rupa…

Ni manje zemlje ni bolje za pisanje Blog-a

Vrtatiće se rode

Tekst objavljen 18. Jul 2008,

Predpostavke koje smo imali o teškom životu na selu nijesu bile ni približne onom što smo dobili posle izlaska na teren.Podijeljeno, osiromašeno, napušteno, ispolitizovano, zloupotrijebljeno, iskorišćeno, učmalo, ali još uvijek po svom potencijalu i ljepoti jedinstveno… Trend koji se vidio u prelijepoj seriji “Vratiće se rode” skoro se preslikava u eko selu Podgora.Baranda ima biznismene koji joj žele seosku deponiju, Podgora ima svoje koncesionare koji joj umjesto naknade godinama sve uzimaju i ostavljaju samo probleme, ovih dana pojavili su se i novi uzurpatori…

Da bi se vratile rode mora se vratiti život, da bi selo bilo eko mora se puno toga uraditi i promijeniti. Ono što želimo da postignemo u Podgori u potpunoj je suprotnosti razvoju koji se danas sprovodi u Crnoj Gori, razvoj podredjen samo kompanijama, prodaji vjekovnih ognjišta, izgradnji spavaona za masovni turizam, sve pride pretumbano, korumpirano, centralizovano, i ispolitizovano.Ako hoćete traktor na kredit morate biti partijski aktivista, ako hoćete podršku morate da pričate kako se to od vas očekuje, sa ovakvim pravilima ponašanja se ne ide u Evropu već nazad mnogo gore od jednopartijskog sistema.

U Crnoj Gori trenutno nema ni jednog argumenta kojim bi se mladi čovjek ubijedio da odpočne život na selu, budžeti dva resorna ministarstva(poljoprivreda, ekologija i turizam) su apsulutno nedovoljni, programskii i strateški pristup je neprikladan s obzirom na njihovu važnost .

Ako mislimo da obezbijedimo ukupnu ekonomsku i ekološku održivost za Crnu Goru, to neće biti moguće bez njenog osnovnog prirodnog zaledja– sela, bez značajnije proizvodnje hrane, domaćinstava – farmi, novih usluga, seoskog turizma…Održivost neće biti realna ukoliko ne smanjimo uvoznu zavisnot, prevashodno hrane, i kroz turizam povećamo plasman domaćih proizvoda .
Trenutno postoje prevelike razlike u odnosu na potrebe i projekcije razvoja Crne Gore.

Podsjetiću da smo pogrešnom ekonomskom politikom poslednjih pola vijeka došli u skoro bezizlaznu situaciju.Život u crnogoskom selu postao je nemoguć, zadržao se samo zahvaljujući malom broju staračkih domaćinstava koji su uspjeli da održe makar biološki opstanak u njima.
Da bi se stvorio balans, održivi razvoj, očuvala priroda, omogućio ravnomjeran razvoj, smanjile socijalne razlike, regionalne razlike, smanjila nezaposlenost,raseljavanje stanovništva(posebno sa sjevera), spriječilo stvaranje siromašne prenaseljene Podgorice,: mora se mnogo, mnogo više uraditi na prevazilaženju razlika.
Ovaj sociološki fenomen postoji u Evropi, ali Evropa se snažnim mjerama suprostavlja jer je svjesna negativnih posledica po njenu ekonomiju…

Rekonstrukcija bunara

Naš projekat se oslanja na lokalno stanovništvo kao nosioca cjelokupnog koncepta, na poboljšanje uslova života, na očuvanje životne sredine, na nove razvojne programe(proizvodnja hrane, zanati, usluge…), novu turisticku ponudu koja upravo nedostaje Crnoj Gori da bi zaokruzila svoj turisticki proizvod . Strateški je koncipiran tako da podrazumijeva da će i u narednih 100 godina našim potomcima biti potreban prostor na kojem će moći dostojno živjeti, on podrazumijeva slobodnog pojedinca koji koristi moderna znanja i provjerena iskustva kako bi obezbijedio kvalitetan život ali ne na štetu prirode već u cilju njenog unapredjenja(održivo plus). Kada je pokrenuta rekonstrukcija bunara, znali smo da će oni jednog dana biti u upotrebi, nijesmo ni predpostavili da će to biti već ove godine…Kako se ovih dana povečavaju restrikcije na preopterećenom gradskom vodovodu i razmišlja se da se grad snadbijeva samo tehničkom vodom, voda za piće sa tradicionalnih izvora ostaje kao nužno rješenje…Sta će se tek dogadjati za 50 godina kada se na Mediteranu predvidja 30% manje vode?

Nijesmo ni protiv izgradnje novih eko sela(izgradnja smještajnih kapaciteta u nekom napuštenom selu), ali se mora znati da ovaj koncept ima limite, u odnosu na prostor, očuvanje životne sredine, trajanje, atraktivnost, i održivost… Strani turista u crnogorskom selu očekuje autohtone domaćine, specifičnu kulturu i tradiciju, zdravu hranu, arhikteturu, očuvanu prirodu, spreman je i da plati da bi bio aktivni učesnik u životu eko sela…Ovaj koncept je u ekspanziji u SAD-u, Evropi…U svojoj suštini je superiorniji u odnosu na sve druge programe održivog razvoja jer se konačno shvatilo da će planeta oskudijevati sa resusima ukoliko ne pronadjemo odgovore za probleme kojih je svakim danom sve više….

Uzmemo li u obzir sve rasprostranjeniju kategoriju etičkog turiste koji posjećuje samo one destinacije koje su postigle sklad izmedju ekonomskog razvoja i očuvanja prirode, a tome dodamo i neka negativna iskustva konkurentnih mediteranskih destinacija jasno je koliko moramo napredovati…

Hrvatska i Srbija daleko više ulažu u razvoj eko sela, daleko su ispred , već ih imaju u ponudi na turističkoj berzi, imaju svoju mrežu, formirana udruženja, online rezervaciju smještaja, puno više ulažu u organsku poljoprivredu itd…

Mi u Crnoj Gori i pored svih grešaka imamo dovoljno prostora da pažljivim planiranjem i odlukama postojeće probleme u crnogorskom selu pretvorimo u veliku priliku. Govorimo iz iskustva jer smo u okviru projekta obišli sela u Srbiji i Bosni i Hercegovinia i možemo potrvditi da naše selo jeste najzapuštenije ,ali zahvaljujući geografskoj poziciji i izuzetnom prirodnom okruženju daleko atraktivnije i perspektivnije. Na turističkoj berzi brzo može postati atraktivno kao Sveti Stefan, Kotor, Žabljak, Ada Bojana, Nacionalni parkovi…

trening za vodice-birdwatching

Odgovornost je velika, hoću da vjerujem da su smo svi dovoljno svjesni šta nam je činiti….
Podrška mora doći instutucionalno, potrebno je značajnije finasijski podržati ovaj koncept, formirati crnogorsku mrežu eko sela, raditi na jedinstvenom programu kako bi se izgradio prepoznatljiv brand, mora se raditi na podizanju kapaciteta, zajednički nastupiti na sajmovima, povećati subvencije, omogućiti beskamatne kredite, osmisliti biznis inkubatore, sertifikovati organsko proizvodnju, brendirati crnogorske poljoprivredne proizvode(prljo, sireve, vino,skorup, jela nacionalne kuhinje, čajeve..), crnogorsko selo promovisati kao jedinstvenu ponudu…

….Sa malim sredstvima pokrenuta je jedna velika priča, pozitivni rezultati se već počinju nazirati za širu zajednicu, sve više ljudi razumije koncept i namjere projekta.Mještani sela su postali aktivni učesnici u njegovoj realizaciji, više cijene prostor na kome žive, razmišljaju o budućnosti održivo, grade na tradicionalan način, čuvaju izvore, razgovaraju …

Kada smo počinjali znali smo šta nas čeka, medjutim, nijesmo ni predpostavljali da će opstrukcija biti snažnija od podrške.

Očigledno je da vizionarski projekti raskrinkavaju sve ono što je oko njih loše, pomažu ljudima da ne žive u zaludama, da se okreću sebi, da je borba za opšte i sigurna borba za pojedinačne interese. Bez obzira na sve, bez obzira na očigledne planove da se ovaj projekat uništi i pokuša udariti na MOST, istrajaćemo, „da svako selo bude eko, da ljudi u njima budu neko”.

Obuceni vodici sa sertifikatima