Važno

Nalazite se na Blogu Siniše Stevovića – Osnivača i predsjednika ekološke organizacije MOST

VAZNOOO!/ Molim procitati:

1. Na osnovu saznanja i svega preživljenog poslednjih godina mogu da potvrdim da su postojali planovi da se pored Ivanovog(moj brat, pronadjen objesen u parku Gorica 02.04.2009. godine) u kratkom vremenskom razmaku  inscenira i moje samoubistvo, oni koji su na tome radili, računali su da će zbog moje „trenutne situacije“, uz dodatne pritiske, i namještanje odredjenih prilika uspjeti da stvore alibi za tako nešto(neke situacije koje su imale namjeru da me prikažu u osmišljenim teškim privatnim problemima, osjetio sam, i osujetio u junu 2008. i januaru 2009. godine, pakovanje različitih situacija pripremalo se duže).

Uporedo sa tim kovala se zavjera oko Ivana, i oko porodice,  cjelokupan plan je podrazumijevao da se posle Ivanovog „samoubistva“ inscenira i moje, i jedno i drugo povežu, i prikažu kao splet nesrećnih okolnostii porodicna, lična tragedija.

Ivanu sam stalno govorio da se pazi, medjutim nijesam jednostavno ni u snu mogao da predpostavim da je u istom progamu kao i ja i da se uopšte neko može usuditi da bezrazložno napada potpuno nevine ljude…Ivan nije nikada imao neki stalni angažman u MOST-u, već  je  pomagao kada je bilo potrebno…Poslednje dvije godino vrlo rijetko je uzimao učešće u radu MOST-a, i što sam težio i mislio da mogu ga oslobodim i pritisaka u njegovom privatnom životu.Ivan je bio toliko dobronamjerna, otvorena i bezazlena osoba da   manipulacije takvog tipa oko njega nije bilo teško izvesti.

2. Od početka našeg rada znao sam da smo pod prismotrom, poslednje dvije godine to je preraslo u nešto kao što samo postoji u Orwelovom Veliki Bratu.Često sam pokojnom Ivanu i mojim saradnicima morao da pišem na papiriće(upozorenja, važne informacije…itd).

Ničega se nijesam plašio jer sve što smo radili bilo je u okviru institucija, Ustava, Zakona, Parlamentarne demokratije, ni od koga nismo bili instruisani, nismo imali bilo kakve veze sa ekstremizmom, nismo posjedovali nikakve tajne, novac, bavili se ilegalnim aktivnostima, tajnim ciljevima, klanovima, grupama, kriminalom, korupcijom, špijuniranjem, ili sa bilo čim nečasnim.

Progon bi se najlakše opisao kao kada neko drugi želi potpunu kontrolu vašeg života(kuća na Žabljaku i u Podgorici u kojima boravimo, kancelarija MOST-a, telefoni, internet, sve pod 24 -časovnim nadzorom…).Oni koji su to sve radili imali su naše i psihološke i emocionalne profile, ti spletovi dodirivali su cijelu moju porodicu, pa i stare, zdravstveno krhke roditelje.

Ove aktivnosti isle su  u više pravaca: da me učine očajnim,  beznadežnim, dezorjentisanim, emocionalno rastrojenim, navuku na pogrešne korake, odvoje od svoje suštine, u tu svrhu koristene su i žene, kao i konstantni razni psiholoski pritisci(lični – privatni pravac).
Drugi pravac je okrenut pokušajima da se finansijski diskreditujem, da se izazove nepovjrenje ljudi prema nama(jedno kroz organizaciju MOST, drugo kroz moje lične finansije vjerovatno želeći da me se prikaže kako sam se okoristio kroz ekološki rad, i kroz život i  finansije članova moje porodice).Treći pravac medijska diskreditacija koja uključuje sve nedozvoljene metode.Četvrti gruba politizacija u cilju da izgubimo  podršku šire javnosti, i peti pravac aktivnosti da se podkopa podrška ljudi na Durmitoru i u Crnoj Gori.
Kada sve što radite, radite otvorenog srca sa ljubavlju i dobrim namjerama, a neko to želi zloupotrijebiti, desiće se da neki put i  uspije u tome.

Odbio sam na stotine hiljada eura sa kojima smo trebali biti korumpirani,  diskreditovani, ucijenjeni, vrbovani, pod hipotekom,  prikazani kao neodgovorni ljudi, djelovanje i naša zalaganja kao potpuno pogrešni, odbio sam i članstvo u plaćenim savjetima, materijalna dobra itd…
Svi projekti koje smo realizovali bili su pod pritiskom sa sličnim namjerama rušenja i prikazivanja u negativnom kontekstu.Koliko su programi MOST-a bivali sve uspješniji, pojačavao se i pritisak.I pored mnogobrojnih podmetanja, u najtežim okolnostima, svi projekti su realizovani iznad prosjeka zahvaljujući samo ogromnom volonterskom odricanju.

Pritisci  su bili toliko jaki, lukavi,  i raznovrsni, imali su za cilj i da  nas prisile na borbu na više frontova, na konflikte, da nas izazovu da se branimo,  navedu na pogrešne korake, da izazovu naše oštrije reakcije u medijima kako bi se izgubila podrška  javnosti, da bi se pokušala izmijeniti i suština našeg postojanja, djelovanja i zalaganja .

U decembru 2008 godine sam kod nekih državnih zvaničnika tražio prijem da bih im izložio kakav „Proces“ preživljavamo i zatražio pomoć, medjutim nijesam uspio u tome –  bio sam ignorisan.
Od ostalih mogućnosti ostaje nam još konferencija za štampu, u prvim mjesecima 2009 počinje izborna kampanja i zbog eventualne politizacije donosim pogrešnu odluku da je odložimo i održimo posle izbora.
Odmah dva dana posle izbora preduhitreni smo.

3. Svaki saradnik, aktvista MOST-a, član, saveznik, drug, poslovni partner, prijatelj, uža porodica, šira porodica, privatni kontakti, uključiivani su u koncentričnim krugovima, obrada, ucjene, nagrade, pritiske, planove nezamislivih razmjera.

Zahvaljujući tehnološkom napretku, medijima, i drugim zloupotrebama  mogućnosti za manipulacije postale su bez granica.Od septembra 2008. godine aktivnosti u MOST-u svele su se samo na protokol, raditi nešto u takvim prilikama nije bilo moguće.

4.Takodje su postojali pokušaji da se uvućem u situacije koje su prijetile da se inscenira nesrećna smrt(naprasno nudjenje za moju operaciju koja bi mi „poboljšala“ stanje zbog povrede), teške situacije u saobraćaju, pokušaji da se organizacija MOST uvuče u sukobe sa poslovima ljudi iz kriminalnog miljea.Ovo je posebno jasno ignorisano(bilo kakvo povezivanje, bilo šta, nekome je jako bilo stalo do toga da pokusa da nas poveze sa tim stvarima, da nas konfrontira i uvede u javni sukob.Nekako je trebala  biti  inscenirana veza sa tim svijetom ),  pokušaji da se organizacija „MOST“ uvuče u nekakvu „antiglobalističku “ borbu, (takodje jasno ignorisano),  da se prikažemo antievropskim, da nas se poveže sa ekstremistima,  upetlja sa klerom ili sa crkvama,  namjeravajuci  i misleći da će tako sa mnom  manipulisali.

Da nas se predstavi da smo protiv koga, željelo se da postanemo dio neke podjele ,  da se uvučemo u ekološke kampanje sa industrijskim i sektorom(ignorisano), da nam se da neka važnost koju nam ne pripada, da se uvučemo u bilo kakvu konfrontaciju, nakalemi neki sukob,  mržnja, ili kontroverza,  da bi se javnost pokušala navesti  na  neke druge motive napada izvan pitanja Tare,  prebaci u orbitu izvan neseg ekološkog djelovanja, održivog razvoja. Zaključke koji nemaju vezu sa nama i potpuno su izvan  našeg polja interesovanja,  pokušaji da se stvori podloga za manipulisanje, itd…

5. Prva prijetnja je došla u ljeto 2008 na jednoj konferenciji u Budvi „Dobro je dok ne udare na braću“(Ivan je upravo tada bio uz mene), drugo obavještenje i upozorenje „čuvajte se ovih dana“ koje sam dobio nekolika dana prije Ivanovog ubistva po svemu sudeći imalo je za cilj: da budem potpuno svjestan zavjere, da bi odmah posle tragedije upali u potpuno pripremljenu i insceniranu priču((zamku), drugi dio posla odradili bi preko kontrolisanih medija sa priremljenim „alibijem“ i konstrukcijama za sludjivanje javnosti.

Prvi dio plana bilo je Ivanovo „samoubistvo“ , drugi korak podrazumijevao je- insceniranje moga „samoubistva“ i povezivanje putem medija sa Ivanovim navodnim „samoubistvom“ .

Pripremljena je podloga velike porodične tragedije, u stvorenoj situaciji javnost je mogla da proguta sve što joj se servira, uz ko zna kakve konstrukcije, i medijsko iživljavanje.
Javnosti je trebala da bude ispričana sledeca priča: Ivan je zakasnio za ratu za kredit, Ivan se ubio, pa se zbog griže savjesti,  sukoba, i tragedije,“samoubijanje“ nastavilo.

Ovaj plan je bio do najsitnijih detalja isplaniran: računali su da necu moci nista shvatiti.Da cu se posle Ivanove sahrane vratiti u moju kucu u Podgorici gdje samostalno živim, a što je bilo logično i očekivano(vučeni su i nevidljivi konci koji su trebali da me navedu bas na to), tu mi je trebalo biti inscenirano i moje „samoubistvo“ odmah posle Ivanove sahrane.

Zbog toga mi je i zablokirano saopstenje za javnost(sve tv stanice i dnevne novine su blokirale saopštenje), osim u jednom mediju, gdje je falcifikovano, i prenesena laž da porodica nije izrazila nikakvu sumnju.
Ovo je trebalo da ukaze na nekakav sukob, kako sam se životno pokolebao, i da navede javnost da povjeruje u pripremljni nastavak insceniranja.
Svi koji me poznaju, znaju da sa ja ni u najokrutnijim okolnostima i podvrgavanju najtežim mukama ne mogu povezati sa takvim stvarima(udariti na svoj život je kao dići ruku na samoga Boga), ovo je trebala da bude veza.

Najstrasnije od svega, da je sve ovo uspjelo , je to sto bi porodica u tom trenutku bila u potpunom čudu, potpuno nemocna da prepozna šta se dešava oko nje.

Kampanju bi okrenuli direktno na mene i ko zna šta nam je sve trebalo izmisliti, pronaći, itd…Tako bi imali  likvidaciju, poniženje, i trajnu diskreditaciju.Nosač cjelokupnog plana su trebali biti mediji – sinhronizovano bez razlika u jednom ešalonu i oni koji se deklarišu kao „nezavisni“ „zavisni“, „slobodni“,  „opozicioni“ , „servisni“, „javni“, privatni… jednom riječju svi!
Da bi bar malo mogli da shvatite koliko je sve bilo sofisticiranao, jesu članci koji su počeli periodično da izlaze odmah posle svega sto se desilo, o porastu samoubistava „posebno mladih.
Ovo je samo kap u moru medijskih zloupotreba, uredno sam sakupljao takav prees kliping sve dok to nije postalo svakodnevno, od tada to vise ne radim.
Preko noći, trebalo je porodicu, koja se raduje životu, ljubavi, sreći, koja se raduje uspjehu drugih, uvijek punu optimizma, i poznatu po svojoj plemenitosti… Prikazati i pretvoriti u nešto sasvim suprotno(okružiti je laži, mržnjom, zavisti, sažaljevanjem, izdajom, pakosti, prodaji, podlosti, dvoličnosti, strahu, depresiji), staviti  žutu traku na rukav, krenutstanju, prikazati  je kao žrtveno jagnje, a potom je medijski dokusuriti, prikazati izgubljenom, i pokušati uništiti.

Moje vodstvo u kampanji za zaštitu Tare je osnovni motiv  . Pokušati uništiti nam dostojanstvo, živote, porodicu, snove, rad,Ubiti i Boga u nama.

Ocrnjeti nas i izbrisati nas kroz smišljeni zločin – brutalno raspeće.

To je bio prvi cilj

POGLEDAJ SVE O ODBRANI RIJEKE TARE

Ne postoje slučajnosti gdje vam prijete, upozoravaju vas, a potom se to i dogodi.

Dvadeset minuta nakon obavještenja o Ivanovoj smrti na mom monitoru od lap topa od mnogobrojnih poruka koje stalno cirkulišu na stranici koja je bila ostala uključena stajalo je: „ima li nervoze Tara“.

Dva dana posle Ivanove sahrane na moju adresu stigao je materijal sektaškog sadržaja, materijal je odmah dostavljen policiji sa obrazloženjem da je u cilju planirane diskreditacije(podmetanja,  izmišljanja  ili mijenjanja mojih vjerskih uvjerenja.Nekome očigledno bilo stalo da me poveže i sa takvim stvarima, to je  valjda trbalo biti dodatno ocrnjivanje,   upotrijebiti kao materijal za neku  pripremljenu daljnu dugoročnu diskreditaciju.

6. Suština je bila da se ljudskost pretvori i prikaže kao nešto najcrnje i najnazadnije, a ujedno i ukloni.
U svakoj zamišljenoj aktivnosti diskreditacije uspjeh bi bio potpun.
To je plan koji je predpostavljao diskvalifikacije u monstruoznom obliku, iživljavanje nepoznato u ljudskoj istoriji, zločin biblijskih razmjera koji nije poznat ljudskoj vrsti!

Uz ove materijale policija je detaljnije upoznata sa konkretnijim informacijama koji se samo pominju kroz ovaj tekst, i osim informativnog razgovora sve zvanične komunikacije prema meni su prekinute.Pokušao sam da angažujem i advokata odmah po primanju informacije o Ivanovom ubistvu, ni to nije bilo moguće.

Povodom cijelog slučaja upućena su zvanična pisma obavještavanja i traženja pomoći porodici:Predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću , Predsjedniku Vlade Crne Gore Milu Djukanoviću , Predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, Predsjedniku Parlamenta Crne Gore Ranku Krivokapiću, Vrhovni državnoj tužiteljki Ranki Čarapic, Predjsednici ustavnog suda Crne Gore Vesni Medenici, Direkoru agencije za Nacionalnu bezbjednost Dušku Markoviću, Direkoru agencije za Nacionalnu bezbjednost Vladanu Jokoviću, Diraktoru agencije za Nacionalnu bezbjednost Boru Vučiniću, Direktoru policije Crne Gore Veselinu Veljoviću, Direktoru policije Božidaru Vuksanoviću, ministru vojnom Boru Vučiniću, ministrici vojnoj Milici Pejanović Djurišić, ministru policije Ivanu Brajoviću, svim Parlamentarnim strankama, Institucijama(svim vjerskim zajednicama, Univerzitetima…),  zaštitnicima ljudskih prava,  medjunarodnim organizacijama za zaštitu ljudski prava,  Greenpeace Internationalu, Ohchr-u, Ujedinjenim Nacijama(Predsjedniku, Paralmentarnoj skupštini, sektoru za civilno društvo), UNESCO-u, Medjunarodnom crvenom krstu,   zvaničnicima EU i svim institucijama EU,  Predsjedniku SAD-a Baraku Obami,  Centru Nelson Mendela,  Al Goru, svim ključnim medjunarodnim političkim adresama, liderima, istaknutim pojedincima, Nobelovcima, duhovnicima i ključnim duhovnim centrima širom svijeta, ekolozima, medjunarodnim organizacijama koje promovišu temeljne ljudske vrijednosti,   javnim ličnostima, kao i cjelokupnoj crnogorskoj i medjunarodnoj javnosti…

https://sinisastevovic.wordpress.com/2009/06/15/glavnom-i-odogovornom-uredniku-dnevnih-novina-vijestiignorisano-i-neobjevljeno/(Otvoren Zahtjev  upucen 07.04.2009. godine  )

7. SVE aktivnosti MOST-a su zbog svega potpuno  prekinute.
Svi naši informativni web portali ažuriraju se samo iz  potrebe da se ljudi informisu i zaštiti porodica.Sve moje aktivnosti i aktivnosti organizacije MOST-a  su zamrznute od od aprila 2009. godine.Zaustavljeni su svi projekti, potpuno su prestali  sa radom i portali odjek.com(nezavisni internet portal) i durmitor.net(online rezervacija za durmitorski region), itd…

8. Oni koji znaju naše privatne živote, oni koji su samo jednom vidjeli Ivana, oni koji znaju naš rad, i našu porodicu, lako će razumjeti svaku moju izgovorenu riječ.

9. Na Ivanovom grobu sam se zavjetovao da ću izgovoritii istinu koju ovdje vidite.To je bilo obavezno,  nužno, ali  i  sasvim dovoljno da kada dodje vrijeme za to, istina jednoga dana pobijedi.Neistina nikada neće dobiti bitku. Neistina može naoko nadvladati istinu, ali njezina će pobjeda izbledjeti i istina će sama sebe obznaniti a zločin nece nikada zastarati.  Istina je Božje ime.

10. Pritisci na teško ranjenu porodicu postoje i danas u različitim oblicima…

Ovo su samo mali djelovi iz cijelog mozaika…Postoje cijeli dosijei progona(privatno, poslovno, i medijski).

11. „Dostojanstvo i jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske porodice temelj su slobode, pravde i mira“…(Progledaj tekst- Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima)

12.Od onoga ko pročita moj blog odakle god dolazi MOLIM da mi pomogne, prenese drugima šta je ovdje vidio,  bez potrebe da zastupa moje činjenice ili stavove, podržava li ili ne ono što smo zastupali ili radili…..(ključne informacije od strane porodice su sofisticirano medijski izolovane i blokirane,  na koji god način to učinite:prevedete tekst, pošaljete na e-mail svojim prijateljima,   istaknutim slobodoumnim pojedincima, preko društvenih mreža, podijelite onima za koje smatrate da treba da vide, znaju za ovo, prepričate drugima, itd… ) budite sigurni da ste pomogli, i uradili nešto vrijedno i za sebe!

Vodi se specijalna propaganda koja ima zadatak da preokrene svijest i laž pretvori u istinu, da se zastraši javnost, stvori atmosfera poptpunog haosa, populizma. vještačkih regionalnih podjela, nacionalizma,  mаterijаlizma, egoizаma, vjerske netrpeljivosti, teorija zavjere, mržnje,  generalizovanja, primitivizma, socijalnih tenzija,  kriminala,  nasilja,  niskih strasti,  izvrnutih vrijednosti, kriterijuma, da se uništi vjera i u ljude i u Boga, obesmisli humanost, stvori atmosfera rulje, mraka, itd…
Uopsteno atmosfera posrnuća, da se zaboravi na demokratiju, ustav, slobodu, znanje, dobrotu, da se izbrise svaka ljudskost i civilizacijska tekovina koja se mukotrpno gradila vjekovima, da se banalizuje, dehumanizuje, i obesmisli javna scena petparackim, primitivnim, demonstrativnim, raznim proročkim, cirkuskim  temama, intelektualnim, i duhovnim raslabljivanjem, itd…Da se odvuče paznja  javnosti  insceniranim slucajevima, uz dezavuisanje i zamajavanje javnosti (puno je glumaca,  statista, mnogo koruptivnih izvora informacija, konstrukcija,  željela se stvoriti nekakva analogija dešavanja sa našim slučajem.Puno je insceniranih dogadjaja, ogroman broj  izmišljenih vijesti,  puno je dezinformacija pušteno  odmah posle ubistva, spina i inžinjeringa koji je trebao da stvori potpuno lažnu atmosferu  stanje u društva, uz stalno odvlačenje pažnje, ćutanje.Ovo se intezivno sprovodi poslednje dvije godine, danas pojacano), itd…

U osnovi plana,   medijski smo trebali biti prikazani kao marginalci kada je bila u pitanju odbrana rijeke Tare, uništeni,  samoubijeni, a kao da nijesmo ni postojali, zahvaljujuci  prevashodno medijskoj torturi to su imali namjeru da izvedu.

Razlog za sve ovo je očigledno  „Deklaracija o zaštiti rijeke Tare“(procitaj Deklaraciju)čiji sam ispred mnogobrojnih  gradjana širom svijeta i Crne Gore, naučnih radnika, ekoloških  organizacija, i organizacije „MOST“ bio predstavnik predlagača i zastupnik u Parlamentu Crne Gore.

Medijsko spinovanje protiv našeg rada traje bez prekida od dana usvajanja Deklaracije, danas je u svom zenitu, medijska kampanja bez prekida. Pojedini mediji su već falsifikovali izjave porodice, drugi su zablokirali informacije da bi se stvorila slika kao da se ništa nije dogodilo, kampanja ide i od usta do usta( dezinformacije, proturanje neistina, širenje glasina).

Kroz medije se sprovodi  specijalno podlo manipulisanje(medijska diktatura) za koje je Gebels potpuni početnik, čak se ide do toga da se poturaju priče i ljudi kako bi se na bilo koji način pokušali povezati sa mnom, sa slučajem, sa prezimenom, sa različitim negativnim pojavama, sa asocijacijoma na organizaciju,  imenom, fizičkim izgledom, karakteristikama,  geografskim porijeklom, da nas se na osnovu regionalne pripadnosti sukobi sa drugim regijama u Crnoj Gori, itd…Naravno, koristi se strogo negativan kontekst da bi se izazvala mržnja prema meni, i znajte da sa takvima nemam nikakvu vezu, narocito sa ljudima koji se  intezivno eksponiraju(promovisu) ili imaju isto prezime kao i ja.Da se svaka oblast, poveznica, polje našeg djelovanja obesmisli, da se negativno intrepetiraju svi moji stavovi, ili stave u ružnu konotaciju, da se  povuče paralela i nas rad stavi u znak jednakosti sa drugim  eksponiranim „predstavnicima“  „organizacija civilnog društva“, da nas povežu sa nezavisnim pojedincima kritičarima -kritizerima,  da se povezem sa predstavnicima politike, parapolitike, sa svim onim što javnost ne podržava, sa svim ružnim .
Takodje očigledno kao vrlo važna karika, postojale su direktne aktivnosti koje su imale za cilj da se po svaku cijenu promijeni moja  nacionalna pripadnost,  pripadnost mojih  predaka, da se umanji njihov  patriotizam, antifašizam, borba za slobodu, da se promijeni njihov  identitet, njihova uvjerenja, da se i dušama mrtvih ljudi  izmanipuliše, što je potpuno izvan razuma i što je vjerovatno ciljano trebalo na dugoročno, i po ovom osnovu da podkopa odnos stanovništva Crne Gore  prema meni.
Da nas stavi u  ko zna kakve kontekste. Ipak,   ni jedna takva radnja neće uspjeti jer se neće  moći izbrisati imena iz spomen domova na Žabljaku i Kolašinu.
Da ne pomislite sa ovim da sam mislima bio u prošlosti, sasvim suprotno, okrenut sadašnjosti i budućnosti ostvarivao sam saradnju otvorenog srca na svakom polju, sa svim ljudima  sa kojima sam došao u kontakt(nema nacije iz regiona ili iz Evrope sa kojom nisam ostvario potpunu, najbolju moguću, i iskrenu saradnju, primio ih kao svoju braću, itd…).Nikada nisam imao potrebu da ističem  bilo koju  pripadnost, nikada mi nije palo na pamet da živim opterećen prošlosti u bilo kom negativnom  obliku, kao što mi nije palo na um da će  da se pokušati manipulisati sa takvim stvarima,  sa prošlosti moje familije,  ličnim uspomenama, onima koji nisu medju živima,  stvarima koja se ne diraju –  kakve god bile, one se  nasilno ne pokušavaju mijenjati.

Mene se željelo prikazati  nacionalistom u nevjerovatnim rasponima od anticrnogorstva do antisrpstva, pa čak politicki me predstaviti u devedesetim ili simpatizerom takve politike,  antidržavnim, najvjerovatnije psihopatom, samoubicom, nekakvim sektašem, protivnikom globalnih kretanja, integracionih procesa, protivnikom progresa, proglasiti neuračunljivim.

Silom nam zakačiti nešto ružno na način da ljudi dobiju potpuno pogrešnu sliku o nama, analogno pokušati napraviti neku vezu  sa svime onima što je retrogradno,  da bi se postavio neki znak jednakosti,  itd…
Ključni informativni mediji: Televizije, Blogovi, internet portali, tzv. mreže nevladinih organizacija, tzv. nezavisni, forumi, komentari na web sajtovima, stampani mediji, „čuvena pisma,komentari čitalaca, gledalaca“,  itd….
Moj facebook profil je poslednje dvije godine pod je stalnim spinon…On je bio planiran da se i tom dijelu moga života, posle insceniranja, ostavljanjem(lijepljenjem na zid) smišljenih poruka žaljenja koje su trebale da ukazuju na samoubistvo i  ovjeri kompletan plan, stvori slika lične porodične tragedije i tako zloupotrijebi na  najgnusniji nacin.
Svako ko bi to gledao i pročitao ništa ne bi dovodio u pitanje.

Prihvatio sve zahtjeve za prijateljstvo bez razlika i bez provjeranja, to je još uvijek tako, medjutim, zbog ogromnog prostora za manipulaciju,danas facebook koristim prevashodno za prenošenje informacija sa ovog mjesta, i sa durmitor.com-a(preko facebok-a ne komuniciram, ali nisam ugasio profil  jer se preko njega infoirmise veliki broj ljudi.Ogradjujem se od bilo čega šta što bi neko drugi javno napisao na mom fecbook profilu , ni jedan zaključak o nama, ili vezu sa bilo kim, ne donosite preko tog medija, ukoliko me zelite kontaktirati pisite mi na nvomost@gmail.com) to je jedino direktno sredstvo komunikacije koje koristim, ako želite kontakt, potrebno se javiti na pomenutu adresu.

Forum našeg sajta durmitor.com takodje, tamo je namjera bila drugačija, popularno okupljalište mladih,  trebalo je pretvoriti u okupljalište nacionalizama i mržnje, a potom, povezati sa Mostom, i sa mojim uredništvom na tom portalu, da bi nas sukobili sa nekom nacionalnom grupom(to me prinudilo da forum potpuno  izbrišem).

Kao organizacija koja je imala  javan rad i sva svoja sapštenja slala u etar potpuno otvoreno, što preko svojih informativnih portala, što preko raznih mreža i e-mail adresa, objavljivana su širom interneta.
Medjutim u 2008. godini sam zapazio da su ih počeli prenositi i neki  ultra desničarski sajtovi, posle čega sam zahtijevao da to prestanu.
Ovo je valjda trebalo da me prikaže  fašistom, ustašom, šovinistom, itd…

Zbog svega  ovoga, javnost nikada nije dobila ni najmanju informaciju o meni lično na uticajnim medijima, to je bilo potpuno zabranjeno, ako bi ljudi dobili  osnovne informacije o meni onda bi sve pripremjljene loše namjere pale u vodu.

Mnogim ljudima nije poznato i zbog čega sam u kolicima, kako sam  doživio svoju povredu.To nikada nisam isticao, nikada pomenuo, ne iz razloga da bih to skrivao ili da mi to predstavlja opterećenje u bilo kom obliku, već iz razloga što nisam želio da  na bilo koji način  moj „hendikep“ bude iskorišćen, shvaćen,  ili prikazan kao bilo kakva pogodnost, prednost u mom profesionalnom radu( ni privatno ni javno  nikada nisam imao potrebu za bilo kakvim dokazivanjem, isticanjem, nametanjem, itd).
Sa druge strane mediji su to  krili kao zmija noge. Vjerovatno zbog biografije povrede to je bila zabranjena tema(prvi put je to ispričano  na ovom blogu kada sam iz nužde iznio i ostale informacije ).
Javnost  je to jako dobro osjećala i cijenila.U toku rada više puta su kršena moja osnovna ljudska prava i sve sam ih prećutao, čuvajući ih za sebe, i vjerujući da to nije namjerno.

U toku 2008. godine dolazi do svjesnih – grubih kršenja mojih osnovnih ljudskih prava, naročito način moga nedozvoljenog prikazivanja u kolicima u medijima, na način da me ponize i prikažu nemoćnim – jadnim(dokumentovano).
Prilikom jednog sudjenja upriličenog meni u Podgorici, ulaska u zgradu suda kolicima, tačnije rečeno izvlačenja, uz pomoć asistenta preko više strmih stepenika, novinari „Javnog servisa“ su snimili prilog o tom cjelom slučaju, pokrivajući govor novinarke upravo scenama moga penjanja preko te dosta velike barijere, iako  zakonom nije dozvoljeno tako nešto raditi, prilog je puštan kao udarna vijest u svim dnevnicima tokom cijelog dana.
Došavši kući imao sam priliku gledati jednu tužnu, poraznu manipulaciju  kojom se želio stvoriti antagonizam šire javnosti prema meni.
Odmah po ovome medijskom slučaju tužba je povučena.
Sličnu situaciju sam doživio  i jednom drugom prilikom, samo tada u znatno kraćem vremenskom intervalu.

U emisijama uživo, u raspravama sa više učesnika u direktnom razgovoru novinari bi jedino mene oslovljavali imenom, suprotno osnovnoj kulturi, bez persiranja, te ljude naravno nikada prije u životu nijesam sreo.
Ovo je poznat način  kako da se u javnosti pokuša omalovažiti nečija ličnost.Ako bi dobio pitanja od „gledalaca“  bilo bi isključivo negativna, pa čak da ne mogu dobiti ni mogućnost za odgovor, nikakav problem nije bio što su učesnici  odabirani da me sasijecaju u odnosu 4:1, i sa već pripreljmljenim šemama.
Emisije  sa više niskih smicalica od načina snimanja do više njih, reprizirane su u udarnom subotnjem terminu.

Ovo vam ne govorim da  bi pomislili da smo mi bili uzdrmani ovakvim stvarima, ne, kada vi funkcionišete na drugačijem nivou, sa drugačijim vrijednostima, drugačije svijesti,  i godinama se borite za ciljeve suprotne ovakvim radnjama, ovakve stvari vas ne mogu lično dotaći, ali  one su vrlo opasne jer su to snažna medijska negativna programiranja.
Naš jedini odgovor na ove, i na sve druge  manipulacije bio je samo smireno,  civilizovano, istinito, argumentovano  djelovanje, u duhu svih onih principa za koje smo se zalagali.

Uredno je sačuvan svaki naš medijski istup, i na osnovu njega nije teško uvidjeti ono što ovdje pišem.U 2008 godini sam imao i slučaj u dnevnim novinama gdje sam pisao o turizmu i razvoju sela, govoreći o autohtonim crnogorskim domaćinima koji se bave turizmom.Od strane novinara samovoljno i nasilno  mijenjan tekst gdje je promijenjen muški rod u ženski, da bi rečenica poprimila sasvim drugačiji karakter, i kako će turistima biti interesantne crnogorske domaćice, i  da ispada kao da vrijedjam  zensku populaciju,  manupulacija koja je zbog svoje bezobzirnosti teško i okarakterisati.Sve pokušaji i težnje u cilju smještanja prema ektremizmu i dijemetralno suprotno od  stvarnosti.

Projekti na kojima smo radili dobijali su medijsku podrsku, paralelno sa tim, sa  jasnim ciljem, konstantno su pokusavani rušiti se, i pripremati za nasu diskvalifikaciju.
Jedna ovakva organizacija je lako ranjiva, napomenuo sam da smo održavali svoju web mrežu  volonterski, i tu je bilo pokušaja da se preko naših volontera ubace neprimjereni sadržaji koji ne odslikavaju naše  stavove, i opet da se izazovu različite negativnosti, naročito od drugih nacija, a u konačnom sliku nekih radikalnih ljudi.
Svaki moj javni nastup, bilo kroz medjije, konfrencije, ili privatno bio je izložen osmišljenim, organizovanim napadima i manipulacijama.

Ovo su samo mali primjeri, od mnogo njih, kako  se  zloupotrebom  kroz medije i podmetanjima mogu raditi jako ružne stvari.Sva saopštenja su sječena, oblikovana, kidani su svi ključni pozitivni  djelovi, vadjeni konteksti, korišćenje su moje neprikladne fotografije, politizovani i kreirani svadjalački,  maliciozni, i negativni naslovi, itd…

Objavljivani su falsifikovani tekstovi, informacije i štampani materijali, bez autorizacije, bilo lično, o Mostu, porodici.
Novinari su čak pronalazli moje roditelje na selu i od neformalnog razgovora sklapali priče kako bi  organizaciju MOST povezali sa mojom porodicom, sa prezimenom, očigledno da bi  nekako prikačili nepotizam , dali neku političku, ili probali proizvesti neku negativnu konotaciju,  konflikt interesa,  mene tako da se stekne utisak kako sam u ekološkim aktivnostima inspirisan ličnim interesima,  organizacija MOST = porodica, ili da sam pojedinačno, ili porodično novčano bogat, itd…
Mog drugog brata  su izmišljotinama   pokušavali da  prikažu kao nekog ko krši zakon, vlasnika i investitora tudjih kuća.
To je bila i jako nezgodna situacija koja je zahtijevala tužbu, bratu sam pojasnio šta je namjera, odgovorio ga od tužbe, zamolio da tome ne pridaje važnost, i  da nastavi slobodno  da radi, i živi svoj život.

Sve se činilo da  ode makar neka negativna  slika, okrene se javnost protiv, pokretane su i tužbe protiv mene, ne može se ni zamisliti da je kojim slučajem postajao stvaran problem, kakvi bi to napadi bili.
Niko od članova moje porodice nije nikada bio zaposlen u MOSTU-u, niko od clanova moje porodice nije nikada imao, privatne, ili bilo kakve druge zavisnoti od organizacije MOST.
Nema ništa nečasno u njihovom radu, življenju, privredjivanju.

Ja sam vodio organizaciju, zbog moje manje mobilnosti  braća su mi pomagala i izlazašla u susret kad god je to bilo potrebno!
U aktivnostima koje smo sprovodili, otvarale su se i mogućnosti da  sam mogao da utičem da i moja porodica ima neku direktnu korist.Naravno da to nije dolazilo u obzir, i uvijek bi takva mogućnost bila odbačena, ako bi se Mostu -u ukazala prilika da možemo da obezbijedimo bilo kome neku direktnu pomoć, i slično, to je išlo je samo onima kojima je to bilo potrebno.
Mladi ljudi su željeli da rade u Most-u, organizacija je  prepoznata kao progresivna i potrebna društvu.U njoj  je tokom godina radilo više  ljudi,  oni koji su pokazali interesovanje za upošljavanjem a imali su isto prezime i pored kvalifikacija, morao sam da odbijem.

Treba znati i to da za sve godine postajanja Most-a Ivan nikada nije dobio ni najmanji honorar, svaka njegova aktivnost bila je isključivo volonterska- besplatna.
Most  nije nikada imao održive finansije, budzet, i ja svi moji saradnici preko 99% svoga rada dali smo potpuno besplatno,  i to su svi znali(kroz rad i na druge načine doprinosilo se koliko je ko mogao).
Svi naši projetki nisu imali  finansijsku  podršku koja bi omogućila da ljude nagradimo prema zaslugama(logicno i volonteri dobijaju neki mali honorar, ili hranu, smještaj.To  nismo bili  u mogućnosti, jer su svi naši projekti bili su finasijski ispod crte.
Imali smo samo jedan projekat smo koji se odnosio na podršku održivim kapacitetima organizacije – tehnička sredstva. Kada bi neko došao, želio da radi, pomogne, i slično, sve je ovo  dobijao kao važnu i detaljnu informaciju.
To su ljudi  koji nisu inspirisani novcem vec sasvim drugim motivima.

MOST ovoliko velike poslove i nezavisnost u radu ne bi mogao ostvariti  sam, bez podrške malih ekoloških, volonterskih udruženja, aktivista, gradjana   širom Crne Gore i Svijeta koji su dali svoj  ogromni doprinos, i velikog rada  članova organizacije bilo bi  to potpuno nemoguće i nezamislivo.Posebno bih ovdje istakao gradjane, koji su bez razlika pokazali najveći stepen gradjanske svijesti, hrabrosti,  i aktivizma, primjeren najrazvijenim demokratskim društvima.

Uz opšte korisni društveni rad, mladi ljudi su sticali ogromno iskustvo, to je ujedno i najveća moguća preporuka  za budućnost u radu i životu za svakog od njih, sva naša internet mreža potpuno je besplatno održavana 10 godina, itd…
Ono što smo radili, to smo i živjeli, na svakom koraku, mjestu, i privatno, ljudi iz MOST-a su i primjerom davali doprinos.

Način funkcionisanja MOST-a bazirao se  na principima gorana, izvidjača, volontera, i ekologa, neprofitna ekološka civilna organizacija.
Prevashodno volonterska organizacija,  i onako kako su organizovani ekološke organizacije i pokreti.
Prirodno stanje za  takav tip organizacije je  djelovanje bez finansijske zavisnosti.

Koristeći zakonsku mogucnost preko Zavoda za zapošljavanje, nekoliko mladih ljudi je obavilo svoju pripravnicku dužnost u MOST-u, i to su bili periodi kada je naša kancelarija bila stalno aktivna.
Javnosti je potpuno  otvorena svaka naša aktivnost, projekat, finansije, privatno, SVE, do najmanje sitnice… I dok smo tako funcionisali,   proturale su se ciljane, smišljene, dezinformacije, klevete, i sklapale priče: uzeše pare, obogatiše se, itd…

Finansije,  organizacije MOST, njenih članova, moje lične finansije  su bez najmanje mrlje!

Ovi pokušaji podrivanja nisu bili usamljeni i imali su za cilj da nas nas na najgrublji mogući način diskfalifikuju, produkuju mržnju prema meni od svih onih koji su nas podržavali,  da nas pokušaju smjestiti pod  nacionalističe kišobrane i anticivilizacijske motive, da stvore potpuno  lažnu sliku o nama pojedinačno, o organizaciji MOST, o svima onima koji su lično,  sa svojim organizacijama,  institucijama iz svih zemalja okruženja, Balkana, Evrope jedinstveno učestvovali u odbrani Tare, u aktivnostima MOST-a.
Sačuvana je mnogobrojna arhiva: pisma, podrška univerziteta, podrška nacionalno različitih  parlamentarnih stranaka, javnih ličnosti, organizacija različitih profila, učesnika širom Balkana(Crna Gora, Srbija, Bosna, Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Evrope, i  Svijeta, što sve zajedno na najljepši mogući način potpuno demantuje i odbacuje takva nastojanja.
Ovo se najbolje može vidjeti i osjetiti ako pogledate  samo dio sačuvanog materijala sa internet peticije.  Ovdje(kliknu na tekst)
Ili na ovoj stranici,  Javne licnosti u podrsci za Taru.(klikni na Stranicu),

Medijska kampanja išla je i ide u više pravaca kako bi se pokušalo sve razbiti,  obezvrijediti, obesmisliti, degradirati. Svaki održivi razvojni projekat , sve što je povezano sa ekologijom, nacionalnim parkovima, održivim razvojem,  da se izmijene usvojeni dugoročni programi razvoja, strategije, planovi.

Zaštita rijeke Tare traje kroz više generacija i kroz više država i od 1984. godine do danasnjih dana u njoj su učestvovale na stotine hiljada ljudi.
To nije bila borba lokalnog karaktera,  privatna borba, lični rat, sebična borba koja je bila uperena protiv nekoga, vec legitimna , inrenacionalna nenasilna  globalna kampanja, ogromnog broja naučnika,  gradjana, institucija,  i organizacija širom svijeta uz potpuno poštovanje  Ustava, domaćih i medjunarodnih zakona, pravnog poredka i vladavine prava, za nesto jedinstveno što pripada svakom covjeku na planeti- svjetska rezerva biosfere(MAB) i svjetsko nasledje*(world heritage).

Svjetski Rezervat biosfere od  1977, i nominacija i upis lokacije na Listu Svjetske baštine 1980. godine.
Rijeka Tara i njen basen su prava pluća, očuvana živopisna ekološka arterija,  oaza zdravlja, čistih  izvora vode, vodopada, prasuma, jedinstvenog biljnog i životinjskog svijeta, stanište za do sada otkrivenih preko 1400 vrsta, rezervat je za mnoge endemske i reliktne vrste, od posebne kulturne i naučne važnosti, itd…
Omiljeno mjesto ljubitelja prirode iz cijelog svijeta.
Ekosistem koji nije bez razloga dobio duplu medjunarodnu zaštitu.
Valja naglasiti da je Tara prilikom ulaska u UNESCO ispunila čak tri uslova: geološki, hidrološki i biološki fenomen . Galerija
Za rezervate biosfere značajna je Seviljska konferencija iz 1995. godine na kojoj je usvojena Strategija kojom se preporučuje preduzimanje potrebnih koraka za razvoj rezervata biosfere u 21. vijeku.

Mnogobrojne procedure, konvencije, zakoni, norme, koje su bile obavezne u postupku su prkršene, stanovništvo potpuno lišeno prava, bilo kakvog informisanja, UNESCO bez informacije, prekršene direktive Evropske unije, ekološke organizacije bez informacije, bez javne rasprave, bez procjene uticaja na životnu sredinu,  javnost u Crnoj Gori bez jedne informacije, ništa,  samo štura informacija u novinama da je postignut dogovor da se izgradi visoka hidoroelektrana na Tari.Stvarajući  presedan i problem koji nije samo u ekološkoj ravni, već jednako tako i u socijalnoj, ekonomskoj  demokratakoj, što bi stvorilo i dodatne loše posledice.

Sa više adresa, iz različitih zemalja  o svemu je obaviješten i UNESCO  koji je podržao  zaštitu rijeke Tare i upozorio i na mogućnost da se Nacionalni park Durmitor stavi na crvenu listu.
Ovako veliko alarmiranje   javnosti sa svih strana nije bilo  ni najmanje iznenadjenje, svaki posjetilac i poznavalac rijeke Tare je i njen saveznik. Svuda na svijetu gradjani i ekolozi su zainteresovani da budu aktivno uključeni u javnu raspravu koja je za njih i životno važna!
To je osnov svih konvencija i  zakona!
Podrška sa svih strana bila je ogromna, ali nije  mogla  konkretno uticati donosioce odluka.

U datoj situaciji gdje nije bilo drugog izbora, jedini način da se  razbije blokada,  odgovori, i ozbiljnije  utiče, bilo je traženje podrška  birača Crne Gore, i na osnovu  Ustava i Zakona  ulazak u Parlament.
Potpisima  oko 15 000 punoljetnih gradjana Crne Gore koji su podržali Deklaraciju to se i ostvarilo.Sve je sprovedeno bez medijske kampanje, u jako teškim okolnostima, bez novca, za samo jedan dan sakupljeno je potpisa preko potrebnog broja.

U najvećoj javnoj raspravi ikada održanoj na ovim prostorima prisustvovali su i predstavnici UN-a, Organizacije Evrospke unije, gradjani, experti, i organizacije okolnih zemalja.Svoja mišljenja ravnopravno su iznosili:Ekonomisti, energetičari, ekolozi, političari, medjunarodni experti, turistički radnici, naučnici, lokalno stanovništvo,  uradjene su nezavisne studije uticaja na  životnu sredinu, itd…
Osim Crne Gore, samoinicijativno sakupljanje  potpisa i podrška dalazili su iz  Ljubljane, Novog sada, Splita,  Beograda, Banja luke, Praga, Barselone, Moskve, Kipra, Rijeke, Toronta, Interneta…Iako informacije nijesu ni u promilu došle do ljudi širom svijeta, do pokreta zelenih, i ekologa širom svijeta, skoro da nema predstavnika  Evropske nacije koja se nije našla na spisku popisnika peticije.
Upoznate su sve ključne Evropske i medjunarodne organizacije za zaštitu prirode koje su svako na svoj način izrazile podršku: UNDP,  UNESCO, I.U.C.N.
Ni jedna aktivnost nije sprovedena izvan civilizacijskog i institucionalnog okvira.

Deklaracija o zastiti rijeke Tare je podrzana  od opozicije i vlasti, Crnogorskih partija, Nacionalnih Srpskih partija,  Socijaldemokrata, manjina.Na kraju podrzana i od UNESCO-a kljucne medjunarodne institucije za zastitu prirode.

Crnu Goru je 2005. godine posjetila Šef Evropskog Odjeljenja Centra za svjetsku baštinu pri UNESKO-u Mečild Rosler, a posebna misija UNESKO-a napisala  izvještaj o posjeti NACIONALNOM PARKU DURMITOR I BASENU RIJEKE TARE koja je dala niz preporuka i izrazila zadovoljstvo što je predlog odbačen.

Javnost  je odnijela jednu veoma važnu ekološku, demokratsku  pobjedu, ali se nije se dogodilo ništa posebno, ništa što se već nije dogadjalo i što se stalno dogadja  u slobodnim demokratskim društvima.
Njeno osnovno obilježje je bilo civilizovano  odlučivanje, Deklaracija nije ništa izričito zabranila, ostavljena je mogućnost za demokratsku probu i odlucivanje bilo kada, a bez ikakvih kočnica.
Da je odluka bila drugačija, da smo preglasani, i ostali u manjini, tj,  da nije prihvaćeno ono za šta smo se ispred ogromnog broja ljudi zalagali, prihvatili bi je jednako mirno kao i onu koja je usvojena.

Niko od ljudi koji su se zalagali za zaštitu Tare nije nikome ništa nametnuo, izašao iz normativa,  diktirao i postavljao uslove, već ih prihvatao i poštovao,  nije upotrijebljen ni najmanji vid nasilja ili manipulacije,   ostrašćenosti, nismo bili instruisani, instrumentalizovani, ili plaćeni ni od koga.
Nije bilo prisile, već stvar  slobodne volje da se donose odluka kakvu god želi parlamentarna većina.Nije ostavljen ni najmanji povod bilo kome da dira bilo koga.Zagovarali smo dijalog, pojedinci ili organizacije koji su zagovarali nasilne metode u odbrani rijeke Tare potpuno su bili isključeni, ignorisani,  od svih  organizacija iz kampanje u koju smo predvodili.

Ispred velikog broja gradjana i organizacija širom svijeta ponudili smo Parlamentu dokument koji je usvojen u najvećem miru, bez jedne tenzije, u legitimnoj demokratskoj proceduri.U Parlamentu Crne Gore smo ušli kao ovlašteni predstavnici gradjana(dva poslanika), ne putem protekcije ili nečije volje, već legitimnom voljom birača gradjana Crne Gore.
Tamo smo prevashodno zastupali one koji su nas delegirali i podržavali.
Po zakonu, u Parlamentu smo imali  pravo na raspravu bez prava na glas.

———————————————————————————————————————————————————————-
MI NISMO USVOJILI  DEKLARACIJU O ZAŠTITI RIJEKE TARE, VEĆ JE TO VEĆINSKI UČINIO PARLAMENT CRNE GORE!
———————————————————————————————————————————————————————-

Govoreći više puta u parlamentu u javnoj debati ni u jednoj rečenici ili gestu nisam zloupotrijebio, poštujući svoju ulogu, poštujući proceduru, političke partije, gradjane, i to su predstavnici svih političkih partija i javno priznali.

Većinskim usvajanjem Deklaracije u Parlamentu  sva odgovornost je prebačena na  Gradjane Crne Gore, proceduru.Ne na bilo kog pojedinca ili obrušavanje na bilo čiju porodicu, pokušaj diskreditacije ili uništenja, prebacivanja odgovornosti, na mog Brata, Majku, Oca.
Nijedan razlog nije ostavljen nikome  da  dira moju porodicu!
Porodica ne predstavlja ni zakonodavnu ni izvršnu vlast, mi nismo ti koji je sprovode.
To nije ničije lično sudbinsko pitanje, tapija, privatna stvar, pitanje biti ili ne biti,  već stvar izbora, slobodne volje, razuma, demokratije, i niko nije bio prepreka ničemu.
Bilo kome da se ne svidja neka odluka može lako da je stavi u proceduru i traži podršku za nju.
Ni jedan učesnik u odbrani rijeke Tare nije nije promovisao terorističke, kriminalne, zvjerske, ili nedemokratske stavove, sporio pravo drugoga na drugačije mišljenje, kao što niko nije pokušao da nama oduzme pravo da zastupamo   stranu koja je bila potpuno iskljucena.Zbog toga i postoji država, institucije, parlamentarna  demokratija, UNESCO, medjunarodna zajednica.

Ovo je samo  jednostavno demokratsko pitanje,  21 vijek, Crna Gora je u srcu Evrope, postoje sve predpostavke, da se  u mirnom razumnom duhu,  rješavaju  sva pitanja.

Ovo je ono najkraće što sam imao da kažem i na konferenciji za štampu koju sam planirao a nisam stigao da održim.To je bila moja jedina dužnost i obaveza ispred  ljudi koji su dijelili iste stavove, koje sam  legitimno zastupao(oni su se redovnim  putem izborili za svoja prava, lokalno stanovništvo, gradjane Crne Gore, ekologe, ljude širom svijeta, biljni i životinjski svijet), i logično očekivali su to od mene, i da su bili u potpunoj manjini oni su dio društva imaju pravo da iznesu svoje mišljenje.
Imaju pravo na svog predstavnika,  na glas.Najveći zločinci dobiju pravo na svog zastupnika, pa i onda kada se osude na najtežu moguću kaznu dobiju pravo da kažu nešto ako to žele.

Niti jedan  normalan razlog nije postojao za bilo šta drugačije.
Ako neko ima moć, on tu moć upotrebljava argumentima,  dobrom  voljom, traženjem  rješenja i dijaloga, pomirenjem suprotnosti, različitih i srodnih mišljenja i vrijednosti, saradnjom,  otvorenošću, gradjenjem povjerenja,  poštovanjem procedura,  nekim približavanjem i ravnotežom,  sagledavanjem i uključivanjem svih strana,  javnom raspravom , ekološkim djelovanjem, pogodnostima lokanim zajednicama, stanovništvu,   raznolikim pristupom, i mnogim drugim primjerenim metodama i težnjama da  dobije podršku javnosti za svoje stavove.

Nigdje na svijetu se ni u primisli ne napadaju ekolozi,  to je najranjivi, ali i veoma važan dio svakog društva,  to niko ne pokušava ni u zemljama koje nemaju formirane demokratske institucije,   nemaju nikakvu, finansijsku, suštinsku moć, logistiku, uglavnom su to volonteri, nikome ne predstavljaju opasnost.
Naravno, u svakoj zemlji postoje, i to je sasvim normalno i neophodno.Od „primitivnih“ zajednica do najmodernijih društava, oduvijek se vodilo računa da se čuje glas za prirodu!
U Afričkim zemljama, u zonama plemenskih  ratnih sukoba postoje primjeri, i kada je to bilo moguće, da nije upotrijebljeno nasilje prema ekološkim aktivistima.

U svakoj varijanti, adresa za  rešavanje nekog demokratskog pitanja  nije   izvan institucija, izvan civilizacijskih tekovina,  izvan Ustava.Vlada je  usvojila dugoročne programe razvoja do 2025. godine koji su se potpuno usaglasili sa Ustavom, stavovima ekologa, javnosti, UNESCO-a demantujući tako sve manipulacije   oko same teme(energetska strategija, strategija održivog razvoja, master plan razvoja turizma, itd…).

Ja jesam kao prvi medju jednakima prestavljao sve one koji su dijelili isto mišljenje i zastupali odredjenu stranu, Most jeste ujedino sve njih zajedno, ali pokušati jednog pojedinca ili organizaciju poistovjetiti sa odbranom Tare,  svojevrsni je pokušaj manipulacije, (valjda je to trebalo da okrene cijelu priču naopačke  satanizujući  sve što je radjeno,  mene  prikazujući  u najcrnjem mogućem svijetlu).
Važnost nekog pojedinca,nije  ni promil, potpuno je nebitna, nije ništa je u odnosu na važnost gradjana , ekologa,  javnosti, institucija, lokalnih zajednica, demokratske procedure, Parlamenta, UNESCO-a, a prevashodno Ustava i Zakona.

Na ovom linku možete pogledati i izvještaj UNESCO misije koji u istom mirnom, potpuno rasterećenom tonu govori. Link
Ovom rekapitulacijom događaja  iz kampanje nije mi namjera da  ponovo o ovome govorim, glorifikujem, ponavljam argumentaciju,  ili zastupam stvari koje su prošle.Želim samo da ukažem na put i način!
Sve što treba da saznate o organizaciji Most, o njenom djelovanju, porodici, o meni  , o zaštiti Tare trenutno jedino možete pronaći ovdje!

Kao neko ko je predstavljao pokret  mogu da potvrdim da su ga cinili ljudi svih nacija(Crnogorci, Srbi, Bosnjaci, Albanci, Hrvati, Slovenci, gradjani Evrope, sa obje strane granice rijeke Tare(Republika Srpska, Crna Gora, Bosna , Srbija), ISTINSKIH, naprednih, Evropskih,  gradjanskih shvatanja, za sve one koji su zastupali ili podržavali odbranu rijeke Tare ne može  naći ni jedna negativna konotacija.To su odgovorni ljudi potpuno slobodni da razmišljaju svojom glavom, bez neprijateljstva, bez ikakvih ekstremizama, bez granica u svojim glavama,   da prihvataju sve demokratske odluke, i da se bez pogovora  poštuju norme i odgovaraju pred zakonom.
Bili smo daleko iznad takvog neznanja,  primitivizma, niskosti, dijeljenja ljudi, itd…Prema lošim politikama i pojedincima koji ih organizuju i sprovode dužni smo da imamo negativan stav, ali prema narodima  samo najbolje mišljenje. To je bila najveća vrijednost organizacije koja je suštinski urezana i u njenom imenu.Različitost je oplemenila naš rad, zbog toga se kopalo  sa svih strana da nas zavade po svim mogućim šavovima podjela, a onda po poznatim matricama da nas prikažu u nekoj takvoj negativnosti,  sa  organizacijom MOST su radile ili ostvarivale saradnju sve nacije sa ovih prostora u punom kapacitetu, ali i mnogo  i šire.Moj drugi brat je bio poslanik DPS-a u Žabljačkom parlamentu pa se pokušalo i to zlouporijebiti, i zbog Ivanovog političkog aktivizma dobijao sam“kritike“ sa raznih strana, smetale su sve dobre  karakteriste,  a posebno njihov kontinuitet, nijesu se uklapale u okvir onog što mi je pripremano,   pa se to na  svakom koraku pokušavalo promijeniti ili poništiti.

Moji pomoćnici, članovi,  i saradnici nacionalno su se raličito izjašnjavali,  pripadali dijametralno raličitim političkim strujama,svako je imao svoje pune slobode i dobrodošao je u MOST!

Nikada nikome nisam ništa nametao, ubjedjivao ga, ili  gledao drugačije zbog njegovog opredjeljenja, pripadnosti, itd…Naravno, nikome nije bilo  dozvoljeno da u bilo kom obliku zloupotrebljava ovu  dobronamjernost.

Ja nikada nisam bio pripadnik ili simpatizer ni jedne  političke partije, ali sam oduvijek  kroz sve države znao svoje crnogorske  korjene.
Nikada to nisam pomenuo, isticao, ili slično.

Nacionalna različitost u MOSTU-u  isticana je kao poseban kvalitet, radovali smo se što smo imali takvu podršku, potencirali smo i produbljivali zajedništvo i saradnju, svi projekti i aktivnosti MOST-a su u tom duhu,  pored gradjanskih, ekoloških, i razvojnih, u temeljima organizacije ugradjen je  i multietnički pristup, onako kako to i priliči vremenu i prostoru.
Naš životi su toliko isprepletani i okrenuti jedni prema drugima da bi svako drugo razmišljanje najblaze receno bilo nerazumno.Ovo  nije naše privremeno mišljenje, revidirano, ili usvojeno prema datoj situaciji,  ovo je  trajno, u kontinuitetu,  nepromljenjivo opredjeljenje koje je izdržalo probu najtežih vremena.Nikada nisam živio u predrasudama, prošlosti, isključivosti, ili mržnji prema bilo kome,  vaspitan sam i izgradjivao sam se u  Hrišćanskom duhu, u srcu se  osjećam  gradjaninom  Evrope, Svijeta.

Nijesam dijelio ljude na svoje i tudje, nikada ni u jednoj okolnosti nisam pogledao čovjeka kroz  prizmu neke pripadnosti,  statusa, nacionalne, vjerske ili druge  podjele, već kroz njegovu čovječnost.To je suština postojanja,  slobode i razlike koje  oplemenjuju, imponuju, ujedinjuju,  davaju vrijednost svakoj organizaciji,  svakom društvu, i svakom pojedincu.
Na svim stranama su mi prijatelji, i ovo je takodje dobro poznato svim mojim poznanicima, saradnicima, poznato kroz rad, kroz organizaciju, kroz društvo, privatni zivot, itd…

Sve vrijeme naseg rada pokušavano je da se uvučemo u mutne vode, nacionalne rovove, pokušavano je da nam se nametnu: saradnici,  kritizeri, nevladine organizacije, spletkarenja, da nas se ubaci u program „protiv nečega“,  uglavnom tako sto bi nas   zloupotrijebilo, nešto prikačilo ružno,  ostrašćenim, ili nazadnim.

zeleno-je-in-finalIpak, rad “Razvojno kulturno informacionog centra „MOST” je poznat ljudima, i u Crnoj Gori, ali i u regionu.
Projekti organizacije najbolje govore o njenoj viziji, njeni rezultati najbolje o njoj samoj.
Borba protiv siromaštva, Evropske integracije i vrijednosti, zaštita prirode i održivi razvoj, ekonomski preporod sela,  organska proizvodnja, ekologija, energetska efikasnost, alternativni i  obnovljivi izvori energije, reciklaža, nove tehnologije, obrazovanje mladih, volonterizam, preduzetnistvo, demokratija,  dijalog, uključivanje gradjana, zastupanje gradjana, tolerancija, regionalna saradnja(Srbija, Bih, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija…), podizanje svijesti o svim ovim, životno važnim pitanjima, itd…Sve je ovo imalo  najširu moguću podršku uz veliko društveno učešće.

I svakako  najveći domet MOST-a,  jedna od ključnih uloga u izradi Nacionalne strategije održivog razvoja Crne Gore.Uz  učešće vlade Crne Gore, podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj,  učešće različitih strana  društva(Ekonomija, Ekologija, Energija, Poljoprivreda,  Odrzivi razvoj,  Lokalne uprave, Univerzitet, Nauka, Vlada, Civilni sektor, svi gradovi u Crnoj Gori zastupljeni, sve domaće snage uključene.
Specijalni gost konferencije u Budvi bio je istaknuti profesor Ludvig Kramer, ekspert EU , koji je govorio u perspektivama održivog razvoja i pravnoj regulativi na polju zaštite životne sredine u Crnoj Gori i EU(Profesor dr Ludvig Kramer smatra se jednim od najvećih svjestskih autoriteta iz ovih oblasti, od 1969 do 2004, on je radio kao glavni savjetnik Evropske komisije za životnu sredinu), ostvareno je najveće moguće učešće gradjana u jednom procesu na ovim prostorima ) , bez samovolje i poteza izdvojenih iz jednog šireg okvira, uz podršku kljucnih medjunarodnih organizacija, partnerski djelujući, kordinirajući  izmedju svih strana, pomirljivo, pokazujuci opet na djelu svoj demokratski kapacitet, sto je rezultiralo usvajanjem DOKUMENTA – „Nacionalna strategija odrzivog razvoja Crne Gore“ od strane Vlade.
U javnom pozivu, i pozivu svim učesnicima stajalo je „Održivi razvoj je naša težnja, izazov i obaveza:očuvajmo životnu sredinu za buduće generacije, izgradimo skladno društvo i snažnu ekonomiju – stvarajmo zajedno bolju budućnost Crne Gore.“

Prvi put u Crnoj Gore stvoren je važan razvojni dokument , konkretan temeljan korak, ne jednostran, već podjednako opredijeljen svim  pravcima razvoja.
Ništa ne zabranjujući, ništa ne odbacujući, ništa ne ograničavajući, pružajući ruku, dobrih namjera, osvrćući se na širu sliku,  i rješenja koja će koristiti cjelokupnoj zajednici, opštem dobru, progresu,  svim budućim generacijama,  onako kako se to radi u svim slobodnim civilizovanim društvima.
Strategija razvoja  koja podrazumijeva moćnu ekonomiju i snažan ekonomski razvoj,  uredjeno,  Bogato društvo, kvalitetan život, Evropske norme, uredjena socijalna pitanja, riješene ekološke  probleme,  slobodno uključivanje  javnosti, prevazilaženje problema bez konflikata,  normalan pristup informacijama,  svim pitanjima razvoja, ekonomije, energetike, ekologije, itd…
Kada imate sve preduslove, viziju, ljudske resurse, definisane ciljeve,  trasiran pravac, i pored prepreka,  raskrsca,  djelovanjem iz više smjerova, i  malim koracima stiže se do kraja puta.

Svi stavovi i naši javni istupi, bili su ovom pravcu, slobodni, otvoreni i jasni, stimulativni, od  opšteg interesa,  nijesu korišćeni za spinovanje, za neargumentovano djelovanje, simuliranje, provokacije,  demagogiju, stvaranje konfuzije, izigravanje javnosti, dezavuisanje gradjanskog  i civilnog aktivizma, glumu, profit, naručeni, ili plaćeni od nekoga za javno zastupanje.Kao preduslov uspjeha, ostvarena  je dobra  saradnja sa  svim drugim sektorima u drustvu, i ocuvana  nezavisnost rada.
Samo neke od tih  stavova ili projekata možete naći  i na ovom sajtu.Nigdje ne iznevjeriši misiju, uspješno i bez nepravde ili mržnje prema bilo kome, u sve ono što smo radili  uključio se i  podržao sa punim povjerenjem ogroman broj ljudi.

Udarac je paklen,  anticivilizacijski monstruozni čin protiv čovječnosti , nečuveni,  ZLOČIN, udar na demokratiju, nasilje koji ruši sve principe i osnovne ljudske vrijednosti, udara nevine ljude, pravo, na slobodu,  razum, na porodicu.
Porodica je svetinja  u svim  civilizacijama, religijama svijeta, parlamentarnim demokratijama, jednom riječi svuda gdje živi čovjek…I u kriminalnom svijetu postoje kodeksi koji takve monstruoznosti ne dozvoljavaju.
Porodica je svetinja svih svetinja, na porodici se zasniva svako društvo, to je prostor koji se ne dira!
Da i ne navodim temeljne vrijednosti Evropske unije, članove Ustava Crne Gore:  „Porodica uživa posebnu zaštitu, Crna Gora jemči i štiti prava i slobode.Prava i slobode su nepovredivi.Svako je obavezan da poštuje prava i slobode drugih, cjelokupnog Ustava“.
Člana 1. Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima:
„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva“.
Evropske Konvencije o Ljudskim pravima:

Konvencija garantuje, pojedinačno:

  • pravo na život;
  • pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim postupcima;
  • pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti;
  • pravo na slobodu izražavanja;
  • pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovesti;
  • pravo na slobodu udruživanja;
  • pravo na slobodu okupljanja;
  • pravo na efikasan pravni lijek;
  • pravo na mirno uživanje imovine; i
  • pravo na slobodne izbore.
    – zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja;- zabrana ropstva i prinudnog rada;- pravo na slobodu i sigurnost;- pravo na pravično suđenje,- kažnjavanje samo na osnovu zakona;- pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života;- pravo da niko ne bude osuđen na smrtnu kaznu ili pogubljen.- sloboda kretanja;…

do više njih koji su u snažnom skladu sa razumom i ovim što govorim.

Obavezno pogledajte Ivanove fotografije i You Tube kanal – rad u MOST/u i djelići iz Ivanovog života gdje se može vidjeti ljudska snaga i vrlina…
Ubili su ga na strašnim mukama  ali dušu ubiti ne mogu.

Informacije o Most-u, meni, mojoj porodici preuzimajte  kao sigurne  ***JEDINO OVDJE SA OVOG BLOGA***  .
Svi moji lični(dokumentovani) podaci, informacije, moji lični,ili  drugi pogledi,  stavovi, izjašnjavanja,  indetični onome što ovdje vidite, takvi su, i nezvanicno i dokumentovano,  i ne mogu se mijenjati.
Očigledno je da mi je svašta trebalo biti podmetnuto do granica fantastike, ne prezajući i od falsifikovanja,   staviti riječi u usta koje nisu moje, promijeniti  indetitet, vjeru, manipulisati sa pripadnosti, finansijski diskreditovati… Iz tih razloga  bio sam prinudjen da objavim i dio ličnih i porodičnih informacija na ovom sajtu, pa i informacija potpuno privatnog, intimnog karaktera.
Pročitajte stranice: Porodica, Pisma, Ekologija, O meni…Sa bočne strane linkove koji se odnose na projekte Mosta.
Sve što je ovdje izgovoreno svaka riječ, ili   je bilo, ili je pokušavano da se diskredituje, falsifikuje, isfabrikuje, obezvrijedi, pokaže potpuno pogrešnim.

Porodica je, složna, hrabra, dostojanstvena, živi i radi i ponaša  se kao i uvijek, živi slobodno, i potpuno je lojani  član društva.

Život je iznad svega, on je svetinja.

Kada sam javno objelodanio ono sto mi je pripremljeno, objavljivanjem mojih informacija ovdje, ne pristajanjem da igram po  scenariju, i da upadam u pripremljeno živo blato, nastao je potpuni muk, ni jedan medij nije prenio informacije koje sam ovdje postavio*(I Ustav i domaći i medjunarodni zakoni  garantovali su mi to pravo, ne samo zbog cinjenice sto sam predstavnik  gradjana, porodice, vec i kao pojedincu – gradjaninu).
Nije me iznenadilo ponašanje od strane armije privatnih medija, ali je blokiranje i ignorisanje i zabrana od strane „javnog servisa“,  da predstavnici gradjana nemaju prava da obavijeste javnost na njihovom javnom servisu, koga upravo finasiraju i čija je to i osnovna uloga, potpuno me zatekla.

Željelo me se, i pokušavalo se, navesti u nekakve borbe koje nemaju veze sa nama, uvesti u sukobe, nametnuti mi neki besmisleni vid oportunizma, kroz to dati neku negativnu konotaciju,  zloupotrebu,  neprijateljstva prema bilo čemu ili kome,  navesti me na nekakv antiglobalizam, zloupotrijebiti u druge svrhe,  da vodim javnu istragu, sudim ljudima,  pitanje rijeke Tare, pitanje ekologije, održivog razvoja, pokušati predstaviti kao lično pitanje.Pokušati me predstaviti  zaludjenikom, revolucionarem,  individualcem koji se bori protiv svega, buntovnikom, borcem protiv vjetrenjača,  itd…I tako organizaciju koju  predstavljaju gradjani čija je  misija okrenuta  potpuno  nenasilnom civilnom aktivizmu,  uvući u neko drugo polje djelovanja, kako bi  mediji mogli sklapati lažne konstrukcije.

Umjesto bezrezervne podrske porodici  stvara se atmosfera nacionalizma, promocija kriminala,  nesigurnosti, straha, nedodirljivih i korumpiranih instutucija, krize i dualizma u njima, plasiraju se neprestane laži kako bi se javnost navela pogrešne zaključke ,  plasiraju teorija zavjere, vjerske i medjunacionalne netrpeljivosti , mržnje, potenciraju se besmislene podjele svih vrsta, podijeljeno društva, defetizam, agresivni ateizam, bizarnosti, nebitne stvari, senzacionalizam, „nezavisni“ spinovi,  stvaranje plemenski svijesti,  nehumanog društva, pokušaja da se namještenim aferama i zapaljivim nacionalističkim izjavama povrati svijest ljudima u devedesete, stvori medijski cirkus,  itd…
Odmah po ovom objavljivanju, preko noći, naprasno se željela predstaviti i iskonstruisati slika kriminalizovanog  društva, raznog progona, kriminalnih grupa,  itd…I sve  pokriti  tom pričom!
Uz to, svo ovo vrijeme ni jednom NIKO nije pomenuo slučaj, ni apsulutno ništa ovog što ste ovdje čitate.

Nastao je muk kao da uopšte ne postojim , i traje od aprila 2009. godine, oduzimanje mojih osnovnih prava i potpuno  isključenje iz javnog života, što nije apsulutno moguće, ni poznato u  parlamentarnim sistemima od njihovog  utemeljenja.

Ovo je ujedno  i  dio specijalnog  pritiska, psihološke torture na moju porodicu, posebno na krhko zdravlje mojih roditelja.

Na vrijeme sam preduzeo sve mjere i radnje!

Odmah sam obavijestio javnost, policiju, sve odgovorne ljude u državi, i sve ključne domaće i medjunarodne adrese sada znaju za slučaj.
Definicija genocida:„Genocid definišemo kao namjerno ubijanje ljudi zbog njihove pripadnosti nekoj rasi, vjeri, naciji,  političkoj stranci, porodici, ili bilo kojoj drugoj društvenoj grupi, takodje podupiranje takvih težnji koje dovede do akcije smatramo genocidom.
Ponavljam MOST je  civilna  ekološka organizacija.

Ovime je  ozvaničeno  oduzimanje  mojih ljudskih prava, nemogućnost bilo kakvog  djelovanja. Takodje ni ja ni porodica nije,  na tome neće, i ne može djelovati, to nije posao porodice, oni koji trebaju djelovati dobili su sve potrebne informacije.Kada bi mi se pružila prilika da lično sudim onima koji su ovo radili ne bih im nanio ni najmanji bol, učinio uvredu ili povredu.
Samo opraštanjem se može nadvladati zlo u ljudskim srcima.I u  skroz drugačijim  okolnostima i svim mogućim moćima ovog svijeta isto bih postupio.
Moja braća su i vaša braća, stvoreni smo  za ljubav i da činimo  dobro, za ljubav bez uslova.
Bog je ljubav.

OPROSTI IM BOŽE, jer  ne znaju sto su učinjeli!

Zivio sam samostalno u Podgorici u prizemnoj – jednospratnoj kuci koja je pogodna za moj  samostalan zivot u kolicima.Iz gore navedenih razloga , i potrebe da budem uz roditelje kojima je svime ovime zdravlje  ugroženo psihosomatskim bolestima, morao sam privremeno da promijenim mjesto boravka i budem sa njima na Žabljaku, da pomognem na sve načine koliko mogu.
Najuža  porodica pretrpjela i trpi velike traume, posebno djeca…Ivan je bio omiljen svima.. Roditelji u  poznim godinama, nedužni podvrgnuti nezamislivim bolovima i duševnim patnjama. Moj otac je  nekoliko mjeseci posle od stresova i preživljenog pakla dobio  autoimunu bolest, moja majka, pored toga što  ima srčane probleme dobila je i astmu.

Preživio sam puno toga teškog,  prošao kroz iskušenja koje čovjek može proći, i nikada zbog toga nisam pao u očaj, živo u strahu, izgubio vjeru, nadu, unutrašnju snagu, pokolebao se.

Ni danas, ni nikada, moja vjera, priroda, duh, optimizam, radost življenja, pozitivni pogledi na život nisu se promijenili.Ni jedan ovozemaljski problem me ne može životno poremetiti, ili promijeniti naljepše mišljenje o  ljubavi, životu, dobru, čovječnosti, neću se nikada okrenuti ni priključiti ni jednom vidu ekstremizma.Svаkа nevoljа je Božijа poukа.
Sve što nam Bog daje u životu ništa nije slučajno.

U moju se dušu se uselio mir, a u mojim molitvama ima mjesta za sve  bez ikakvih razlika, i  za one koji su sve ovo uradili.
Gospode oprosti im i pomozi, neka pronadju spas, razum, mir.

Sa druge strane, moj zivot se u potpunosti promijenio.
Isti dan posle Ivanovog ubistva doživio sam duhovno iskustvo, ukazanje koje mi je pomoglo da bolje spoznam i vidim mnogo toga jasnije…To je potpuno protreslo  ali i osnažilo moj duh i tijelo, uzdrmalo moj život iz temelja,  promijenilo me,  ispunilo spokojom i ljubavi…

Dolakom na Žabljak isti dan posle Ivanovog ubistva  u budnom stanju pojavio mi se SVETI   LIK.
Obucen u jednostavnoj sivoj starinskoj mantiji,  sa drvenim stapom u ruci,  sandalama na nogama, duge brade i kose,  snaznih  crta lica ( Kao Isus, ili njegovi učenici, apostoli, drevni duhovnici, mudraci…), pomažući mi da vidim ono sto nam je bilo pripremljeno…Nikada nista slicno, upečatljivije,  tako snažno, neopisivo,  nije se dogodilo u mom zivotu…Snaga koja je nadjačala  teškoće, i velika ljubav koja je vječna i iznad svega.
Spoznaja istinske ljepote u životu,  koja je snažnija od svih fizičkih problema.

U  najtežim  trenutcima moga života doživio sam prosvetljenje koje je izmijenilo i moj um…

Oduvijek sa vjerovao u Boga,  i nisam  bezgrešan, savršen, nepogrešiv…

Tih dana ostao sam na cjedilu, izložen dodatnim smišljenim pritiscima, navodjen na grešku, potpuno nemoćan,  tražio sam pomoć i molio se svim srcem i dušom.

Zahvalan sam Gospodu  na milosti i Blagoslovu.

Ovim su postavljeni   temelji koji su opredijelili moj  svojevrstan duhovni  ili monaški život,  sa jedinom razlikom sto neću priključiti nekom redu,  otići u  pustinju, manastir, crkvu,  ili pećinu,  već ću živjeti svoj duhovni put u skladu sa mojim fizičkim mogućnostima, okolnostima,  i Božjoj volji.

Sve ovo podrazumijeva i  puno toga drugoga: promijenio sam mnoge svoje navike, u meni su se dogodile mnogobrojne promjene.Moje potrebe su male, moj duhovni život nije nešto što me iscrpljuje već samo osnažuje, ukupno predstavlja jedino potpuno  zadovoljstvo i punoču življenja.

Nema gordosti, sujete, ega, porteba da se branim od verbalnih napada…
Ali to ne znači nikakvu posebnost, ili  postizanje savršenstva preko noći,  ovo je samo pocetak i trasiranje pravca  na ličnom životnom putu.
Ima još nedostataka, iskušenja,  borbe, ali i unutrašnjih snaga da se  to nadvlada.

Nisam shvatio sve Hristove riječi dok se nisu pred mojim očima pretočile u žive likove i pretvorile u tijela što kroče u povorci moga ličnog dana.
Od obaveza koje sam imao prema MOST-u, jedina  aktivnost koju nisam potpuno prekinuo, je ažuriranje ovog bloga, durmitor.com, i bloga o porodičnim poslovima(možete pogledati na ovom linku)  na što sam  bio  prinudjen i obavezan  da bi obavijestio javnost, upoznao, i zaštitio porodicu.Ovo  je bila i jedina svrha njegovog ažuriranja  i za ove nekolike godine zahvaljujući internetu moja jedina veza sa spoljnim  svijetom.

Od 2009 prekinute su sve aktivnosti MOST-a , a od maja 2012. godine i durmitor.com se ne ažurira.
Za sam portal  sam pronašao rješenje da  funkcioniše jer je  veoma koristan i potreban,  prevashodno zbog onog zašto je  i osnovan, za turističku prezentaciju Crne Gore, servisne informacije,  Dirmitor, ekologiju , duhovnost, nauku,   humanost,  lijepe vijesti, ljubav, zdrav život…

Moj život i pored opterećenja u jako teškim okolnostima protiče dobro,  moje  zdravstvene potrebe su značajno zapostavljene(posebno nemogućnost da odem na operaciju i rehabilitaciju, manje kretanja, sunca…), život u prostoru koji koji mi nije prikladan,itd…
Kako to obično biva uvijek se nadoveže drugih neprilika, gubitaka, lomova, opterećenja, obaveza, raznih teškoća koje život nosi, jako nezgodne fizićke povrede na nozi koja mi podstice  često  bol, za koju je potreban hiruški zahvat  i bolničko liječenje, problemi sa kičmom,  i metalnim šipkama koje nosim i koje sam u medjuvremenu trebao da skinem operacijom.Roditelji koji su stalno u bolnicama, u problemima, itd…
U svim ovim okolnostima to nije moguće  izvesti, ništa od ovoga mi nije problem, borim se i preovladavam ove teškoće, život me naučio da se nosim  sa teškoćama,  da lakše funkcionišem u svim uslovima, da se bezpogovorno  nosim sa svim opterećenjima, u bilo kojim okonostima  može se pronaći  mir i sreća.
Tijelo se uvijek privikne i prati  dobar duh , onda ništa, baš ništa nije  teško.
Promijenio sam osnovne  životne navike: sve sam pojednostavio,  vježbam sam koliko mogu, iz upotrebe sam  potpuno izbacio sve medikamente, naučio se prirodnim metodama ljiječenja, da koristim prirodnu medicinu, da mogu da pomognem i roditeljima koliko je to moguće.
Sve je ovo zajedno: uz potpuno drugačiji  život, biljnu  ishranu prikladnu ovom načinu života,  molitve i kontemplaciju,  uticalo  da se moje osnovno psihofizičko zdravlje poboljša  bez ikavih problema, upala, infekcija, prehlada, ili posjeta ljekaru.

Zahvaljujem se na vašoj  podršci,  svima onima koji su pomomogli ili zastupili na bilo koji način, prenijeli informacije sa ovog mjesta, bili su uz porodicu, to je velika pomoć !
Onima koji su se na bilo koji način ogriješili o porodicu poručujem: ne činite drugima ono sto nebiste željeli da oni učine vama, ili afirmativno rečeno što želiš da drugi tebi čini, čini i ti drugome,  a ako ste iz bilo kojeg razloga uzeli učešće u nečem lošem, pokajte se, promijenite se.

Ne mrzite,  mržnja udaljava, generator svega lošeg je mrznja,  parališe sve ljudske potencijale, posledica je straha, predrasuda, sujete, egoizma, pohlepe, ljubomore, nedostatka ljubavi,  i drugih redom ljudskih slabosti. Ako dodje do vašeg uma takvo osjećanje  preokrenite ga pozitivnim i razumnim mislima.“Zlobu drugog čovjeka treba da osjećamo kao bolest koja njega muči, od koje on pati i od koje ne  može da se izbavi.
Samo blagost briše svaku mrznju.To je vječiti zakon“.

Snaga ljubavi je najveća u cijelom Univerzumu, ona je kraljica svih vrlina, iz ljubavi smo stvoreni, stvoreni da volimo, to jedini pravi put.
“ I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam“.
Svi smo povezani, „lice brata moga je lice Boga moga“, živite u istini, ispravnosti, i miru.

Naša priroda je rodjenjem dobra, djeca su kao andjeli, kroz život uz vrline stičemo i mane. Svaki čovjek je poseban svijet, mikrokosmos, po potencijalu  veći i od andjela! Hram Božiji jedinstven i neponovljiv, čudesno biće, i to treba  vidjeti i razumjeti prvo srcem jezgrom ljudskog bića, a onda će sve biti lako i dobro.
Naš život je veoma složen, a u isti mah i veoma jednostavan.
„Čovjek je jedino biće našeg svijeta koje je obdareno izborom slobodne volje, ikona Božja.

Otvorite   svoj um, otvorite se i poslušajte srce svoje, spoznajte sebe, otvorite se životu, dobru, mudrosti, i kad ti je najteže, sjeti se da si čovjek, čuvajte, i cijenite vrijednost ljudske ličnosti i ljudskog dostojanstva.
Stvoreni sa umom iznad  svih bića na planeti,  bez razlika, jednakih  potencijala, ogromne stvaralačke moći, umom koji može da bude iznad svih problema, neslućenih, veličanstvenih ( naučnih, kreativnih, ljudskih -HUMANIH…).

Dok ostalim bićima upravljaju instinkti kojima se ona ne mogu oduprijeti – dotle čovjek kao slobodno bice posjeduje razum uz pomoć koga može nadvladati svoje primarne nagone, podređujući ih svojoj volji – i djelujući u skladu sa vlastitom savješću(ovo nam ne daje samo prednosti, već i odgovornost, ljubav i pažnju prema slabijim, nježnim   bićima,  prirodi).“Ljepota je u oku posmatrača“, kada oko sebe počnemo tako snažno doživljavati, razumjeti, vidjeti sjaj, osjećati drugoga,  svijet, onda smo u punom kapacitetu  ljudi.

Vaša je slobodna volja osnova, bez istine čovjek ne osjeća život, bez slobode nema kreativnost ni ljubavi, bez ljubavi ne možemo imati mir, („Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge“. (Iv 15,1-17) .Samo otvoreno srce prima ljubav i mudrost.

Često kada nas pitaju da se  opredijelimo o tome šta je najvažnije u životu jednog čovjeka,  na prvom mjestu postavimo zdravlje,  novac, ljubav, itd…sve to potrebno i  važno, medjutim. ipak je iznad njih  za jednu stepenicu savjest – Božji glas u nama

Napredujte u svim pravcima, unesite svijetlo u vaše živote, širite svoja znanja, životne spoznaje, kao nepokolebljivi  poklonici ljepote, izraza, čistote misli, osjećanja, produbljujte svoje društvene odnose. Napajajte svoj um i dušu lijepim, prosvjetljujućim, plemenitim, uzvisenim, savršenstvima prirode, pozitivnim, univerzalnim vrijednostima, intelektualnim,  i duhovnim uzdizanjem,  djelima velikana:književnika, pjesnika,  slikara, mislilaca, duhovnika, kompozitora, naučnika, istinskih autoriteta..
Svi su oni svako na svoj način snažni svetionici.

Danas nam je to dostupnije nego ikada, i to je pravi put, put do spoznanja, životnih prioriteta, sticanja pravih kriterijuma, razvoja znanja, intuicije, mudrosti, ravnoteže  uma i srca, duhovnosti, razumjevanja, otvaranja novih vidika, punoće, čovječnosti.
„Ne možemo ljude učiniti srećnima, ako ih prvo ne učinimo moralnima i mudrima.
Nemojte dozvoliti da vas pokolebaju pesimizam,  licemjerje,  kriza duha, ili duhovna pustoš.
„Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.“ (Po Mateju)

Ništa na svijetu se ne može mjeriti sa vrijednošću jednog srca,  prema na bilo koji način obespravljenim Božjim bićima, ljudi su dužni pokazati dio svoje čovječnosti, i to je naša suštinska priroda.

Posebno ne treba padati u samosažaljenje,  povredjivati druge ljude,   biti mislima ophrvan problemima, zlom,  bijesom, tugom, zluradošću, i raznim negativnostima i strahovima.
Biti okrenut napretku, životu, prirodi, itd…
Nijesmo izdvojeni iz  prirode i dužni smo povratiti narušenu ravnotežu.
Da bi to postigli moramo se mnogo brže mijenjati na bolje u svim pravcima.

Sve izvore koji umanjuju vaše mogućnosti, otupljuju vaša čula, i sve što ugrožava intelekt i pozitivan stav odbacite.
„U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ“.(Po Jovanu)

Ovo treba da nam bude polazna tačka za dalje, jer nijesmo samo tjelesna i materijalna bića, već podjednako i duhovna, tačnije rečeno – duhovna bića u fizičkom tijelu,   zato je potrebno um hraniti pozitivnim stvarima, tragati i za nešto više od ovog vidljivog svijeta.

Kao i jednom drvetu koje za svoga vijeka stalno raste, jača, i širi se,  tako i čovjek treba da  izrasta, a suve i loše grane otpadaju.

Sačuvajte svoju dušu, ne dozvolite da se um potpuno odvoji od srca, a onda i od Boga, obogaćujte svoju duhovnost, ako ste religiozni to ne mora da znači da ste duhovni, ali ako  ste  duhovni onda ste na pravi način i religiozni,  lakše je odabrati siguran put na mnogim životnim raskršćima i dilemama,  riješiti bilo koji problem, prepoznati i odgovoriti  na slabosti, izazove, opasnosti, iskušenja, budućnost.
Bez duhovnosti nema ni potpune istinske bezuslovne ljubavi, ljubavi najuzvišenije .
„Ko ne voli, ne poznaje Boga.“
Da bi to mogli u punoći osjetiti, davati, razmjenjivati, na način na koji nam je to dato, treba napredovati, obnoviti, čistiti svoje srce iskrenom molitvom, postom, krotkošću, postupcima,  životom, itd…

Naravno ovo ne znači da smo nečim ograničeni, da je  bezgranična Božja ljubav odvojena od ljudi, da smo u kalupima, ili u nekom strahu.
Dok ovdje trajemo, kao slovesna bića, darovani smo nebrojenim mogućnostima, sa pravom izbora, bez uslovljavanja, pune lične slobode, niko ne živi život umjesto nas, na osnovu preispitivanja, uvjerenja, osjećanja, intuicije, ili radosti, kroz cijeli život,  razvijamo naše najbolje osobine, bez nasilja, bez nametljivosti, na osnovu ličnog opita formiramo našu vjeru, pronalazimo naš smisao, ulogu, razumijevanje, težimo oslobadjanju od svih mana koje nas sputavaju, smirenju, harmoniji, svjesnosti, uzlasku na nove više nivoe, prosvetljenju, spasenju,  i dodiru sa Božanskim energijama, izvoru neiscrpne ljubavi, izvan dometa ovozemaljskih slabosti, i najveće su slobode koje čovjek može postići…
To  samo po sebi čini vrijednu i uzvišenu ljepotu življenja.Cjeli Univerzum je satkan takvim čudima, tajnama, dobrima,  sa  ljudima  najljepšim ukrasom  Božanstvenog stvaralačkog zanosa.

Vjerujte, ali tako da želite svakome isto što i sebi, molite se jedni za druge.
Svoju vjeru gradite u svome srcu(„Carstvo nebesko je u vama“) na osnovu svojih osjećanja i svjesnosti, a ne zbog nekog drugog, nečijeg lošeg ponašanja, primjera, ili ubjedjivanja.
Nemoguće je da nas svi vole, ali je nama moguće da sve volimo.“I da volimo Gospoda Boga“,  cjelokupnu Tvorevinu.

Slava Bogu za sve!

BOG VAS BLAGOSLOVIO!

Sinisa Stevovic Porodicna Galerija

  1. Ostavite komentar

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s