Krevet da, ali se san ne moze kupiti(Intervju Sinise Stevovica za PCNEN 2005. godine)

Stevovic kao predstavnik predlagaca u Parlamentu Crne Gore

Stevovic kao predstavnik predlagaca u Parlamentu Crne Gore


“Ono sto uradite danas odjekuje u vjecnosti!” – porucio je 9. decembra 2004. godine tridesetsestogodisnji Durmitorac poslanicima crnogorskog parlamenta u zavrsnici debate o Deklaraciji za zastitu Tare.

Poslanici su odluku donijeli pet dana docnije – vecina njih je usvojila Deklaraciju.

Sinisa Stevovic je u parlamentu govorio u svojstvu predlagaca teksta koji je potpisalo vise od 10.000 gradjana Crne Gore, nakon sto je NVO “Most”, ciji je on predsjednik, na Preobrazenije, 19. avgusta, pozvalo nevladine organizacije da se ukljuci u akciju “Crna Gora za Taru”.

Ko je covjek koji je u ime svih branitelja Tare govorio u crnogorskom parlamentu?

Kratko podsisan.
Sirokog, djecackog osmjeha.
Mindjusa u uhu.

Gledano spolja, Sinisu od ostalih mladjih ljudi izdvajaju jedino kolica, u kojima je sjedio i dok je govorio u parlamentu.
Prije 14 godina Sinisa je nezgodno pao i ozbiljno ozlijedio kicmu. Desilo se to kada je sluzio vojsku.

STEVOVIC: Kao osoba nikada nijesam imao potrebu da govorim o sebi. Uvijek sam vise volio da zivim, da radim, da se druzim, a da ljudi preko svega toga sami stvaraju sliku o meni.

O meni kao osobi… jedna moja prijateljica je kazala: Poslednji prezivjeli romantik na Durmitoru. Ne znam da li sam poslednji, ali mislim da je pogodila sustinu.

Ovako je Sinisa odgovorio na prvo pitanje PCNEN-a, upuceno elektronskom postom, nakon telefonskog dogovora o E-intervjuu.

PCNEN: Kako se ”posljednji prezivjeli romantik na Durmitoru” osjecao u crnogorskom parlamentu medju tamosnjim politickim realistima?

STEVOVIC: Odgovor na ovo pitanje pocecu kontra pitanjem: koliko su tamosnji politicki realisti stvarno realisticni?

Super sam se osjecao! Romanticarima je svuda dobro, jer s optimizmom gledaju na svijet!

SALU NA STRANU, parlament smatram mjestom u kojem bi trebali “sjedjeti” odgovorni ljudi, pa sam se tamo tako i osjecao. Za sve sto u zivotu radimo, dobro ili lose, odgovorni smo. U trenutku kad sam se obracao poslanicima u Parlamentu, nijesam razmisljao o sebi i kako se tu osjecam. Osjecao sam samo ljudsku odgovornost prema Tari, i Crnoj Gori, prema ljudima koji su mi dali povjerenje da u njihovo ime “branim” sve ono sto ogromna vecina gradjana Crne Gore zeli usvajanjem ove Deklaracije.

PCNEN: Kakav je bio odnos poslanika prema tebi u neformalnim kontaktima tokom zasijedanja parlamenta?

STEVOVIC: Tokom citavog zasijedanja komunikacija sa svim poslanicima je bila izuzetno korektna.

U neformalnim kontaktima i tokom rasprave, svi – od predsjednika parlamenta do poslanika – pokazali su postovanje i prema nama i prema cijeloj akciji. Rasterecenje je, vjerovatno, izazvala spoznaja da se u potpunosti radi o cistoj gradjanskoj akciji bez ikakve politicke pozadine.

Kada posmatrate prenose sjednica Skupstine, ucini vam se da tamo vlada zaostrena atmosfera, medjutim, kada prisustvujete i ucestvujete u svim desavanjima, shvatite da je to mnogo opustenije nego sto mnogi zamisljalju.

Ili je to bio samo slucaj s ovom tackom dnevnog reda?

PCNEN: Bio si privilegovan da budes u parlamentu, da osjetis atmosferu o kojoj govoris, ali mnogi ne znaju kako je sve to pocelo. Jesi li bas ti inicijator akcije za zastitu Tare?

STEVOVIC: Ne bih svoj istup u Parlamentu nazvao privilegijom. Sve je to pomalo opterecujuce za nas obicne gradjane, koji nijesmo profesionalno u ovakvim kampanjama, koji nijesmo ni politicari ni neki drugi dio eksponirane javnosti. Kad “obican smrtnik” dobije priliku da govori u parlamentu, sto je stvarno rijedak slucaj, onda izgleda kao da je privilegovan, ipak nije sve bas tako jednostavno.

“Most” je od prvog dana ukljucen u borbu za spas rijeke Tare. Nase prvo saopstenje od 5. maja zbog tezine problema trazilo je referendumsko izjasnjavanje. Posle mnogo pisama institucijama, pojedincima, organizacijama… ucestvovali smo i na protestima s drugim organizacijama, gradjanima, turistima, splavarima na Mostu na Tari, Crnom Jezeru, Scepan Polju…

Protest na Crnoj Jezeru 2004 godine

Protest na Crnoj Jezeru 2004 godine

Na nasem web portalu 10. juna pokrenuli smo internet peticiju, “Necu Baru, Hocu Taru” sto je postalo i slogan nase kampanje.

Potpuno konkretizovanje akcije pocelo je pozivom nase organizacije NVO sektoru u Crnoj Gori da se 19. avgusta ukljuci u akciju “Crna Gora za Taru”, sto je rezultiralo svim ovim sto danas imamo.

NISAM JA U PRVOM PLANU, samo sam, zbog same uloge, bio medijski najprisutniji. U PRVOM PLANU je nasa organizacija “Most” koja je i sastavila deklaraciju o zastiti rijeke Tare, osmislila i kordinirala jednu od najpozitivnijih gradjanskih kampanja. To sto sam predsjednik organizacije “Most” ne znaci da sve sam osmislio.

Tim smo od dosta mladih i kreativnih ljudi, koji je puno svoje energije dao u ovoj kampanji.

Na primjer, osmisljavajuci naziv kampanje NECU BARU, HOCU TARU, nas dvadesetak smo cijelu noc trazili efektne rijeci i posle hiljade ideja napokon dosli do slogana. To je posao koji bi marketinski strucnjaci radili duze od nas i mozda ga boljeg napravili, ali NAS je u citavoj prici vodila ljubav, i zbog toga je slogan toliko jedinstven i popularan.

PCNEN: Koliko vam je, zapravo, u promovisanju inicijative za zastitu Tare od koristi bilo to sto ste imali vlastiti web portal?

STEVOVIC: http://www.durmitorcg.com je postao popularan i prije svih ovih desavanja. Citav njegov koncept upravo je povezan sa promovisanjem Durmitora, Tare, Crne Gore.

(Ovdje pogledajte pisma i reakcije odmah nakon pokretanja portala durmitorcg.com)

Odjednom se pojavila vijest da se planira potpapati Tara i preko njega je informacija o ovom problemu otisla sirom svijeta. Znamo da na ovaj web dolaze ljubitelji prirode, kao i to da dnevno stranicu posjeti oko 2.500 ljudi. Nije tesko zakljuciti koliko je sve to pomoglo da podrska neprestano stize iz svih krajeva svijeta.

U toku cijele kampanje na sajtu smo posebnu paznju posvetili upravo Tari: peticija, protesti, slike, informacije, strucne analize, prenosili pisanja drugih medija o ovom problemu. I to je puno pomoglo da kampanja stalno dobija vecu snagu.

Naravno, ne smijem zaboraviti koliko je drugih internet sajtova sirom svijeteta linkovalo durmitorcg.com upravo zbog Tare i tako stvorilo jednu veliku mrezu koja je pomogla da se upozna ogroman broj ljudi o ovom problemu.

Od prije neki dan linkovao nas je i http://www.leonardodicaprio.org/ oficijelni sajt poznatog glumac

PCNEN: A da li je osnivanje on line medija pod Durmitorom tvoja ideja?

STEVOVIC: Ideju sam pokrenuo, znajuci mogucnosti Interneta, a pogotovo koliki znacaj ima interaktivni marketing. Kada smo pocinjali, mnogi su bili sumnjicavi… ”kako to neko s Durmitora moze organizovati Internet medij, kako na njemu da rade Durmitorci.

Pozitivna stvar globalizacije koju nam je donio internet jeste u tome sto iste stvari mozemo raditi i na Zabljaku i u New Yorku. Sada nas je sve vise i posebno zadovoljstvo predstavlja to sto se aktivno ukljucuju mladi i sto svoje kreacije mogu pokazati na ovaj nacin.

Ovih dana za ozbiljnost naseg rada dobili smo i jednu posebnu nagradu od Dragana Vujadinovica koji zivi u Barseloni, koji je svo ovo vrijeme pratio nas rad – poklonio nam je domene durmitor.com, durmitor.org, durmitor.net, pljevlja.com, pljevlja.net sa ubjedjenjem da idu u prave ruke.

Necemo se zaustavili sa Durmitorom. Do Nove godine aktivno ce poceti raditi i odjek.com na kojem ce biti napravljena najveca galerija fotografija Crne Gore na internetu, gdje ce posjetioci moci sami ubacivati svoje slike, gdje ce se moci ocijeniti fotografije, i bice posebno promotivna interaktivna i zanimljiva.

Stevovic u press centru - Podgorica 2004 godine

Stevovic u press centru - Podgorica 2004 godine

PCNEN: Ko je presudno uticao na formiranje tvoje zivotne filozofije, a posebno tvog odnosa prema zivotnoj sredini?

STEVOVIC: Zivotna filozofija se gradi, rusi, mijenja, nestaje, nastaje, stvara… dok si ziv. To je poput “duhovnog puta”, ima svoj razvoj i oscilacije, a unutar njega se stvara odnos prema svemu drugome, pocevsi od odnosa prema sebi, prema ljudima iz svoje okoline, prema sredini u kojoj zivis pa do odnosa prema, recimo, svjetskoj politici.

Cijela potka moje zivotne filozofije u svakom je slucaju moj rodni Durmitor. JA ZNAM da mi je bas tu mjesto i da me ono odredjuje. Istocne filozofije rekle bi da je tu moja karma. Tako i osjecam moje postojanje upravo ovdje, sto je bez daljnjega temelj za nadogradnju, za stavove, za sazrijevanje, za odrastanje.

Za mene je privilegija to sto sam rodjen na Durmitoru! Tu sam iskonski osjetio sta znaci zivot sa prirodom i naucio od svojih predaka sta je odrzivi razvoj. Kada svakodnevno osjecas savrsenstvo prirode, tada i odnos prema zivotnoj sredini uspostavljas bez ikakvih uslovljavanja.

Priroda i ljepote Crne Gore date su nam na dar! Mnoge zemlje svijeta, koje imaju kudikamo manje toga od prirode darovanog, s vise se postovanja odnose prema svojim resursima. Mi smo grijesili, i zato danas treba svi da budemo ponosni ovom akcijom bas zbog pokazane svijesti gradjana Crne Gore. Ovo jeste potvrda nasih vrlina i jako je pozitivno djelovala na sve one koji su upoznati sa razmjerama ove akcije.

PCNEN: Pomenuo si pretke i odrzivi razvoj. Mozes li navesti neki primjer koji bi slikovito pokazao kako su i koliko stari Durmitorci vodili racuna o zivotnoj sredini i odrzivom razvoju?

STEVOVIC: Imali su mjeru u svemu sto su radili. Kada su pravili kucu, uklapali su je u ambijent i tako ga svojim prisustvom oplemenjivali. Bili su zadovoljni onim sto im priroda pruza i tacno je koristili po onim principima koji se danas u direktivama za odrzvi razvoj. Tu mjeru su imali i sa sumom, i sa vodom, i sa biljnim i zivotinjskim svijetom, i, naravno, bili su srecni.

Sada u jurnjavi i posrtanju mnogih vrijednosti pojavljuje se kapital koji je pozelio da pravi hidroelektranu i koga uopste ne zanima zivot i buducnost ljudi u Crnoj Gori. Mozda su pomislili da optereceni prezivljavanjem necemo osjetiti opasnost.

Kao odgovor na takav surov pristup novca citiracu jednu staru kinesku poslovicu “Mozes kupiti postelju ali ne i san”.

PCNEN: Da li se, na osnovu akcije za odbranu Tare, moze govoriti o visokoj ekoloskoj svijesti gradjana Crne Gore ili je, pak, Tara bila izuzetak koji ne potvrdjuje pravilo?

STEVOVIC: Ekoloska svijest je vise puta potvrdjena, i kod gradjana nikada nije bila neiskrena.

Proglasenjem Ekoloske Drzave Crne Gore shvatili smo da je nas najveci kapital priroda, i zbog toga je ovako snazno protivljenje gradjana ovom projektu. Ovo sto se sada desava sa 15 – godisnjom krizom, tranzicijom i privatizacijom kosi se sa svim onim sto smo proklamovali Deklaracijom o Ekoloskoj Drzavi.

Necemo se pomiriti sa tim da neko tek tako donese odluku da se potopi rijeka Tara. Mozda su planeri zeljeli da se ovdje prica vodi samo o ekologiji, edjutim, sa “Buk Bijelom” je sve promaseno: ekologija, strategija razvoja, losi ekonomski aspekti hidroelektrane, stete koje bi nanijela turizmu i gubljenje radnih mjesta, bespovratno potapanje velikog broja izvora pitke vode.

U sledecem vijeku upravo ce voda biti suvo zlato. Zato je dobro sto se ovaj problem jako reflektovao u javnosti, skenirana je opasnost koja je prijetila da i oni koji ce zivjeti posle nas izgube perspektivu.
PCNEN: Sta tebi licno znaci iskustvo iz gradjanske akcije za odbranu Tare?

STEVOVIC: Sve sto se desavalo proteklih pola godine proslo je tako brzo jer mi je zaokupiralo zivot na neki drugaciji nacin.

Kad kazem drugaciji nacin, mislim na nesto novo na sta nijesam navikao. Morali smo se naviknuti da svakodnevno pisemo saopstenja, iako nijesmo nikakva politicka stranka, da saradjujemo sa medijima, i, prije nego se probudimo, da odgovaramo na gomile pisama i e-mailova ljudi koji svim srcem podrzavaju nasu akciju, da stignemo uvijek na vrijeme jer tako situacija zahtijeva. I na kraju, da se kuci vratimo isti kao sa pocetka price.

Meni licno, najvece iskustvo je pogled iz bliza na nacin funkcionisanja sistema, u politickom smislu, jer je to je dimenzija po kojoj ranije nijesam putovao.

U svakom slucaju, puno toga iz ove akcije ne mogu zaboraviti, i misljenja sam da sve to treba prezentovati javnosti na neki nacin.

Dusko Vukovic

, , , ,

  1. Ostavite komentar

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s