Kratko o mojoj porodici:
Porodica Stevović prvobitno porijeklo vodi od bratsva Drekalovića iz Kuča.
Polovinom 17 vijeka Stevovići se naseljavju u Katunsku nahiju, Trešnjevo, i Kobilji do .
Od iste loze, na Durmitor, Drobnjak, Tepački kraj, početkom 18 vijeka dolazi i moj prvi predak Stevan Djekanov.
To bu u najkraćem bilo porijeklo ove linije bratsva Stevovića koja se naselila na Durmitoru.
Posle sela Tepaca, Stevovići se naseljavaju u Podgoru, Tepačko polje, Borje, i Žabljak …
Od mog direktnog porodičnog stabla u Podgori se radjaju : Djekan(1810), Radovan(1846), pa potom djed Djuro(1878).
Djuro početkom 20 vijeka odlazi na pečalbu u Sjedinjene Američke Države, Čikago.
U Crnu Goru ponovo se vraća 1915. godine da kao dobrovoljac brani otadzbinu u prvom svjetskom ratu.U istom ratu u borbama sa austrougarskom vojskom kod Glasinca sa poginuo je njegov rodjeni brat Luka.
Djuro u crnogorskoj vojsci ostaje sve do kraja rata…
U toku drugog svjetskog rata njegova porodica aktivno učestvuje i trpi velike žrtve u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) .Negov bratanić Mijailo u partizanskim jedinicama gine na Vučevu , Sutjeska 1943 godine, a kćerka Zorka kao mlada bolničarka gubi život prilikom bombardovanja Žabljaka i hotela Durmitor (za vrijeme rata je bio i partizanska bolnica)…
U Kolašinu 15. i 16. novembra 1943. godine, zajedno sa 544 delegata iz svih crnogorskih krajeva, Djuro učestvuje kao vijećnik prve skupštine Zemaljskog antifašističkog vijeća Crne Gore i Boke čije su odluke bile značajne u izgradnji crnogorske države…
Djuro i Marija imali su pet kćerki i dva sina, njihovo potomstvo živi danas širom bivše Jugoslavije….
Jedan od Djurovih sinova / Trifun Stevović
Trgovac, poljoprivrednik, pčelar, guslar, glumac… aktivan i u svojim penzionerskim danima…
Lenka je rodom iz sela Premćana koje se nalazi na obodu kanjona rijeke Tare, Pljevaljska opština.
Kćerka je Dušana Rondovića i majke Zorke (rodjene Vuković).
Dušan je učesnik NOB-a i jedan od rijetkih koji je uspio da pobjegne iz fašističkog zatvora u Kolašinu, posle rata radi kao učitelj u Premćanama.
Dušanovi sinovi su potvdjeni stručnjaci iz ekonimije, hemije i umjetnosti…
Naši očevi prenijeli su nam mnogo toga što su naučili od svojih očeva.
Ti ideali su bili dobri.
Osvetljavali su put Slobode; pravde; časti; dužnosti; milosrđa; nade…Pomogli su da u naš posao, porodicu i lični život unesemo integritet, ljubaznost, pravičnost, i hrabrost.
Ovim kratkim porodičnim osvrtom namjera mi je upoznati vas sa korjenima, uzorima, okruženjem, i našim životnim učiteljima.
Ivan Stevovic 1980 – 2009 / Dusu ubiti ne mogu!
Ivan se rodio 1980 godine na Žabljaku, omiljen od cijele familije, naočit, šarmantan, visok 2.02 m, ukupno, ličnost koja svim svojim bićem zrači pozitivnom energijom.Omiljen u svakom društvu u kojem se kreće.
Od porodice je ponio: poštovanje, skromnost, vodjenje domaćinstva, nadarenost za muziku, glumački dar, čitanje, rad, preduzetništvo, tradiciju, poštovanje prema svojim predcima, ljubav prema svojoj zemlji i svome kraju…Da voli, da ne mrzi, da poštuje razlike i druge ljude…Ivan je sve ovo u mnogim prilikama na najlepši način i dokazao….
Ima jasne stavove o mnogo čemu, uz nas stariju braću je odrastao, imao je mogućnosti da se upozna sa mnogim životnim pitanjima.
Završava Pljevaljsku gimnaziju, i upisuje se u Beogradu na fakultet političkih nauka, potom prelazi na pravo u Podgorici…Na fakultetu političkih nauka od 400 studenata bio je medju prvima na testu iz opšte informisanosti.U gimnaziji je igrao i profesionalno košarku(Rudar/Sjever / Pljevlja), prednjači u glumačkim sekcijama, dječački i nestašan, u osnovnoj školi sa svojim drugarima ima dens grupu……
U svakom poslu je bio izuzetan radnik, znao je da piše, recituje, kuva, kosi, kopa, konobariše, da radi na računaru, izgradjivao se kao svestran intelektualac.
Radi i istovremeno studira, iznosi i svoje planove da na našem seoskom porodičnom imanju otpočne moderni farmerski posao.
Ivan je mladost koja ima i snagu i volju da ostvari sve što poželi u životu…
Svoju izrazitu fizičku snagu nikada nije upotrebio za svadju ili nešto negativno…Kolika je njegova fizička snaga, tolika je i dobrota…
Voli ljude, životinje, poeziju, prorodu…
Pobožan, obrazovan, u našoj porodici održava tradiciju vjerskih praznika, to posebno radi sa iskrenim pobudama i osjećanjima…
U nevladinoj organizaciji MOST prošao različite treninge: Školu Evropskih integracija, Jacanje kapaciteta nevladinih organizacija…Učestvovao u svim našim ključnim aktivnostima, volontirao, od kada je počeo sa fakultetom i radom nijesmo ga opterećivali obavezama u MOST-u…
Nježan ali i pravi Durmitorac, veseo, privlačan, Ivan je jednostavno volio život….
Uvjek ima optimistične poglede, planove, nije se bojao izazova…Uvijek ima svoje jasno izgradjene stavove za mnoge probleme u društvu.
Ivan je bio ličnost koja posjeduje sve liderske kvalitete.
Te osobine nijesu došle slučajno, izgradjene su po redu; kroz porodicu, školu, i život…












VAZNE NAPOMENE!/ Molim procitati.
"Ljubav izdržava ispod svega i svačega što dolazi, uvijek je spremna vjerovati u ono najbolje u svakoj osobi, njezine nade ne iščezavaju ni pod kakvim okolnostima, izdržava sve bez da slabi. "
PISMA, KOMENTARI, ...

